Piše: M. M. Milojević
Kao da ubistvo Čarlija Kirka nije bilo dovoljno pronošenje američke mentalne hegemonije došli su na red i njujorški izbori – kandidati za gradonačelnika najvećeg američkog grada postali su prepoznatljiva lica i među onima kojima praćenje američke politike nije redovna zanimacija. Dok je Čarlija Kirka ožalila antiglobalistička internacionala – od mizoginih južnokorejskih tinejdžera, i ne samo tinejdžera, do ucveljenih banjalučkih baka koje se brinu za sudbinu Republike Srpske pobedu socijaliste Zohrana Mamdanija, trideset četvorogodišnjeg levičara pozdravili su njegovi vršnjaci i omladina sličnog idejnog opredeljenja.
Njujorški izbori
Pobeda kandidata Demokratske stranke u Njujorku je potpuno očekivana. U Srbiji, u centralnim beogradskim opštinama, režimskim partijama je potreban osobiti izborni inženjering da bi ustanovile i održale većinu. U Njujorku, slično Kaliforniji, republikanski kandidati ne mogu da očekuju pobedu na državnom nivou, u izborima za guvernere, gradonačelnike velikih gradova i ne mogu računati na većinu u državnim zakonodavnim telima. Naravno, postoje izborni okruzi u obema saveznim državama gde republikanski kandidati pobeđuju često ili gotovo stalno. Kao što, nasuprot tome, u konzervativnijim državama postoje izborni okruzi u kojima pobeđuju liberalni kandidati u izborima za članove Predstavničkog doma.
Posredi je fenomen karakterističan tek za poslednjih nekoliko izbornih ciklusa koji ukupno čine epohe Baraka Obame i Donalda Trampa. Njujorški gradonačelnik je bio Rudolf Đulijani, decenijski republikanac, sada bliski saradnik Donalda Trampa i lobista koji se naokolo muva. Posle terorističkih napada Jedanaestog septembra stekao je nacionalnu slavu i opšte priznanje za nošenje sa vanredno teškom situacijom. Kalifornijski guverner je bio Arnold Švarceneger, koji je sebe svrstavao u umerene republikance, one koji su sebe opisivali kao fiskalne konzervativce i društvene liberale. Odnosno one koji imaju mnogo novca, ne vole da ga dele i vole da se ludo zabavljaju.
Uprkos složenosti gradske politike – pogađanja sa etničkim četvrtima i raznim interesnim grupama – u najbogatijoj američkoj državi i izuzetno bogatom američkom gradu stranka imućnih, Republikanska stranka, je ranije dosta dobro stajala. Međutim, stvari su se u međuvremenu promenile: došlo je do prestrojavanja oko identitetskih i ideoloških opredeljenja, te polarizacije po obrazovnoj i polnoj osi. Ta polarizacija se ne vidi dovoljno jasno među najstarijim glasačima – koji još uvek glasaju za stranke Ronalda Regana ili Bila Klintona, stranke koje odavno ne postoje.
U Njujorku, kao što rekosmo, pobeda kandidata demokratske stranke nije ništa neobično. Međutim, jeste neobična pobeda Zohrana Mamdanija, samoodređenog demokratskog socijaliste u gradu epicentru svetske finansijske moći. Nasuprot njemu stajao je nezavisni kandidat, ranije poražen na unutarstranačkim izborima, Endrju Kuomo, koji je nacionalnu i međunarodnu prepoznatljivost stekao pandemijskim obraćanjima. Tada je ukazivano na njegovu staloženost nasuprot Trampovoj logoreičnosti, neusredsređenosti i ukupno lošem snalaženju. Bila je to, uostalom, izborna 2020. godina. Kasnije je i Kuomo prokazan zbog nekih pandemijskih poteza i označen kao mogući seksualni napasnik. Republikanski kandidat Kurtis Silva nije imao mnogo šansi, uprkos svojoj živopisnosti koju crpi iz decenijske karijere uličnog aktivizma – sam navodi da je hapšen sedamdesetak puta.
Mamdanijeva kampanja bila je usredsređena na pitanje pristupačnosti, o čemu je pisala, između ostalog, Elizabet Veber u Gardijanu. U Njujorku se to pitanje svodi na pitanje priuštivog stanovanja. Američko iskustvo je u tom pogledu raznorodno i određeno lokalnom politikom, borbom u mesnim savetima oko gustine gradnje, nameni zemljišta i drugim sličnim temama. Vlasnici nekretnina, često vremešni, protive se merama koje potencijalno mogu da umanje njihovu vrednost. Mamdani je sugerisao meru ograničenja renti, kod dugoročnog zakupa ili nešto tome slično. Što je ukupno od male važnosti za bilo koga ko nije stanodavac odnosno zakupac u Njujorku.
No, ono interesantan jeste odgovor establišmenta, kako onog unutar Demokratske stranke, tako i šire, poslovnih krugova, republikanskih političara, medijskih ličnosti, izraelskih lobista i koga sve ne. Rasprave su se brzo premestile na polje identitetske politike, Mamdanijevog oca levičara, antisemitizam i tobožnje antiizraelsko raspoloženje. Neke od ovih tema interesantne su za posmatranje prestrojavanja unutar američkih stranaka, uz rast antiizraelskog pa i antisemitskog raspoloženja među pojedinim blokovima glasača, kako republikanaca tako i demokrata. Međutim, ovde su posredi bili uglavnom pokušaji delegitimizacije kandidata nepoćudnog ideološkog opredeljenja. Kurtis Silva tvrdio je da mu je obećavana izdašna novčana naknada ukoliko se povuče iz izborne trke, spreči rasipanje glasova i poveća šanse za izbor Endrua Kuoma. Tu mogućnost je kategorički odbacio.
Šta je zbilo van Njujorka?
Mamdanijeva pobeda u Njujorku može da ukaže u kom pravcu se kreće jedan blok unutar Demokratske stranke, odnosno na izvesno jačanje leve u odnosu na liberalnu struju.No, on ne može da ukaže na izborna opredeljenja kao na nepovoljnu reakciju prema dosadašnjem radu Trampove administracije, pošto su Njujorčani većinom inače nezadovoljni radom Trampove administracije, u bilo kojoj instanci i u svakom obliku.
Međutim, neki drugi izbori sugerišu da je nezadovoljstvo očito. Na izborima za guvernera Virdžinije pobedu je odneo kandidat Demokratske stranke – raniji izbor republikanskog kandidata Glena Jankina 2021. godine sugerisao je da se ranija izborna podrška Džozefu Bajdenu topi i da republikanci imaju dobre izglede na kongresnim izborima na polovini predsedničkog mandata 2022. godine, na kojima su i osigurali većinu u Predstavničkom domu.
Kada se stvari pobliže pogledaju reaktivno anti-trampovsko opredeljenja postaje još izrazitije: kandidati Demokratske stranke su nepopularni, njihova retorika postaje sve zaoštrenija i opet uspevaju da pobede republikanske kandidate.
U članku u Gardijanu beleže se neke od ovih izbornih trka: u pensilvanijskom okrugu Eri, gde je Tramp ostvario tesnu pobedu 2024. godine, kandidat demokrata Kristina Vogel pobedila je na izborima za izvršnu okružnu vlast republikanskog protivkandidata sa razlikom od dvadeset četiri procentna poena. U šezdeset šestom virdžinijskom izbornom okrugu na izborima za predstavnika u državnom kongresu demokratska kandidatkinja Nikol Kol uspela je da smeni republikanca Bobija Oroka koji je držao ovaj položaj trideset šest godina.
Čak i u izrazito konzervativno opredeljenom Misisipiju demokrate su uspele da preuzmu dva mesta u državnom senatu čime je okončana trinaestogodišnja republikanska kvalifikovana većina. Ovakvi izborni rezultati mogu se nadalje nizati i nizati, u raznim izbornim okruzima. Čitaocu bi to bilo zamorno, te to nećemo učiniti.
Si Džej Polikroniu: Izbor između neoliberalnog fašizma i neoliberalnog statusa kvo
Blokada vlade
Da li ovo ukazuje da je Trampov politički brend postao toksičan? Da obogaljuje, umesto da osnažuje izborne šanse republikanskih kandidata dok sedi u Beloj kući?
Verovatno da, uz brojne ograde koje se odnose na promenljivo raspoloženje glasača. Izgleda da je i sam Tramp svestan ukupno nepovoljne političke situacije. U sredu se susreo sa republikanskih senatorima. Republikanci imaju većinu u oba doma Kongresa međutim, zbog senatskog pravila o opstrukciji ne mogu izglasati sredstva neophodna za finansiranje federalne vlade. Posredi je najduža dosadašnja blokada finansiranja – druga po dužini zabeležena je za tokom prethodnog Trampovog mandata – koja već počinje da nagriza funkcionisanje brojnih ustanova. Službenici ne primaju plate, otkazuju se letovi zbog manjka osoblja u kontroli leta, programi socijalne pomoći, uključujući bonove za hranu se suspenduju – a javnost, sudeći prema istraživanjima javnog mnjenja, za ove propuste optužuje republikansku većinu. Demokratama se isplati da ćute, čekaju i posmatraju kako se osipa protivnički politički kapital.
Na sastanku, u sredu, Tramp je svojim gostima sugerisao da bi spomenuto pravilo trebalo poništiti – „Vreme je da republikanci učine ono što bi trebalo da učine. Ukoliko ne poništite filibaster, bićete u nevolji“. Međutim, kako izveštava Politiko, privatno, republikanci navode da nemaju dovoljno glasova da izmene ovo pravilo. A verovatno je da tako nešto ne bi ni pokušavali – bilo kakva radikalna promena političke ravnoteže, vodila bi uzvratnoj reakciji druge strane posle prvog sledećeg izbornog poraza.
Bilo kako bilo, blokada vlade, pošto strane nisu kadre da se dogovore oko njenog finansiranja nanosi štetu ukupnom Trampovom položaju, njegovom političkom brendu i pokretu koji je oko sebe okupio. Ali to nije jedino što šteti. Prethodnih deset meseci pokazalo je da se Tramp ne bavi naročito onim što je obećao da će se baviti: skupoćom.
Miloš Milojević: Ideološko preoblikovanje republikanske stranke
Nije da su njegove mogućnosti tu naročito velike. Bord guvernera Federalnih rezervi bori se protiv inflacije visokim kamatnim stopama, postepeno ih snižava ali je veoma oprezan, strahujući od ponovnog vraćanja visokih inflatornih pritisaka. Kapital je skup, i to se brojnim glasačima ne dopada.
Stvari ne olakšava ni Trampova mušičava carinska politika – niko ne zna da li će koliko sutra moći isplativo da uvozi iz Vijetnama ili će morati da se okrene Meksiku. Iako carinsko vojevanje može imati utemeljenu geopolitičku logiku, sprovođenje politike odaje rasutost pažnje i nekoherentnu viziju onoga šta se želi postići i onoga šta se može postići.
Takva politika otvara mogućnosti za poseban tretman podobnih i razne nepotističke i koruptivne aranžmane. Američkoj javnosti sve to deluje dosta iritantno: od Trampove prodaje usluga kriptoposlenicima do rušenja jednog krila u kompleksu objekata oko Bele kuće i najavljene gradnje balske dvorane koju će finansirati njegovi političko-poslovni prijatelji. Ako bi se tu pridodala jedna perionica automobila stvari bi se nepogrešivo poklopile sa srednjobalkanskim modelom poslovanja. Kladionica je ionako smeštena na mobilnom telefonu.
Ekscesi policijske vlasti
Polarizaciji nasuprot Trampu i njegovoj administraciji doprinosi i sprovođenje davno nagoveštene imigracione politike – odnosno deportovanje ilegalnih imigranata. Dotok ilegalnih imigranata preko američke južne granice praktično je zaustavljen. Bilo je to jedno od središnjih Trampovih predizbornih obećanja i jedna od važnih tema kampanje. Ta stvar je uglavnom zaključena.
Međutim, snažniju podelu u javnosti izaziva deportovanje ilegalnih imigranta, od kojih su neki decenijski stanovnici Sjedinjenih Država. Zabeleženi su i brojni ekscesi: legitimisanje i privođenje građana i useljenika koji imaju zakonski osnov za boravak u SAD, upadi na radna mesta i odvođenje radnika koje vrše maskirani pripadnici imigracione policije. U ove policijske snage, beleže američki mediji, primaju se službenici bez odgovarajućeg kriterijuma i često rasističkih gledišta. Pošto se nerado legitimišu i naokolo idu pod maskama zabeleženi su slučajevima izgrednika koji su, delujući odeveni u ove uniforme, vršili pljačke i seksualna zlostavljanja.
Koncentracija preterano vidljive policijske moći jedan je od tabua američke političke kulture. Ljudi jednostavno to ne vole, čak i kada bi želeli da bude deportovan veliki broj ilegalnih useljenika. Međutim, čitav antiuseljenički pokret čini samo jezgro šireg Trampovog pokreta: okupljeni oko Stivena Milera zagovaraju radikalna rešenja, sa naglašeno polarizujućom i ponekad rasističkom retorikom. Dobar Trampov učinak među manjinskom radničkom klasom na izborima 2024 . – Pju riserč centar beleži da je za Trampa glasalo četrdeset osam odsto Hispanoamerikanaca, nasuprot 36 odsto 2020, odnosno petnaest odsto Afroamerikanaca nasuprot svega osam odsto 2020. – mogao bi biti žestoko potkopan, jer se umesto jeftinijeg bakaluka nude antimanjinske doskočice.
Inflacija, cene i koncentrisana ekonomija
Naposletku, Tramp je sebe brendirao, u sva tri dosadašnja izborna ciklusa, kao nekoga ko će oporaviti ekonomiju. Naslućivanja i obećanja ponekad su se ostvarivala: često kao samoispunjujuća proročanstva. Publika je postajala samouverena da su pred njom dobra vremena pošto je verovala da zemlju vodi neko ko će pridići ekonomiju. A njeno raspoloženje je važan deo ukupnog stanja američke ekonomije – posebno kada je posredi potrošnja. Ako potrošači veruju da ih iza ugla čekaju još bolje prilike i veće zarade bezbrižnije će trošiti. Predsednik tu igra svojevrsnu ulogu nacionalnog potrošačkog motivacionog govornika, pa i psihoterapeuta koji razvejava brige i more.
Bajdenov mandat obeležila je visoka stopa inflacije i oporavak posle protivpandemijskih mera i velike monetarne ekspanzije. Federalne rezerve su povisile referentnu kamatnu stopu, nadajući se ekonomskom zahlađenju i stišavanju inflacije. Stopa inflacije otpočela je da raste polovinom 2021. godine – sa oko četiri odsto na oko sedam do visokih devet odsto tokom dobrog dela 2022. godine – da bi od početka 2023. počela da se stišava. No, nivo je ostao povišen u odnosu na raniju uobičajeni međugodišnji cilj od oko dva odsto i – što potrošačima posebno teško pada – cene su ostale visoke. Pratio ih je i rast zarada, ali ne ravnomerno raspoređen. Pritom, cene usluga, uključujući medicinske usluge i obrazovanje, kao i cene nekretnina i troškova rentiranja, rasle su brže od prosečne stope inflacije.
Medijsko izveštavanje o ekonomiji takođe je ostavljalo nepovoljan utisak: mediji su izveštavali o jednom stanju, dok su, kako su sugerisala i istraživanja javnog mnjenja, građani stanje ekonomije sagledavali znatno nepovoljnije.
Tramp o NATO-u: Mi imamo,,veliki lijepi okean“ koji nas dijeli od problema
Zbog čega je to tako? Stvar nije samo politička. Američka ekonomija je fragmentisana: na one koji mnogo troše, nekolicinu kompanija koje mnogo investiraju, na izvesnu grupu kompanija čija vrednost akcija raste dok ostali tavore. Njujork tajms nedavno je opsežno izveštavao o ovoj raspolućenosti. „Za ljude poput mene, koji su kućevlasnici, koji su zaposleni, ekonomija je odlična. Odgovor na pitanje ‘kako stoji ekonomija’ zavisi od onoga koga pitate“, prenosi članak izjavu porodičnog lekara, jednog od osnivača i opslužilaca u Plzenskoj ostavi hrane (Pilsen Food Pantry) koja je namenjena za ispomoć potrebitim sugrađanima.
Ekonomista Mark Zandi, izjavio je krajem oktobra, da se dvadeset dve američke države već nalaze u recesiji kao i da veliki deo ukupnog rasta američke ekonomije zavisi od investiranja nekoliko kompanija koje se bave razvojem veštačke inteligencije odnosno proizvodnjom infrastrukture za ovaj poduhvat (Fajnenšel tajms). Prema pisanju Rušira Šarme u Fajnenšel tajmsu, osamdeset odsto rasta vrednosti berzanskih akcija otpada na kompanije koje se bave veštačkom inteligencijom. Ekonomista Džejson Furman, procenio je da bi bez investicija u centre za obradu podataka rast američke ekonomije u prvoj polovini 2025. bio svega 0,1 odsto.
Ukupni pokazatelji nisu naročito nepovoljni, ali su daleko od opštenajavljivanog poleta.
Na kraju, uverljivost Trampovog pokreta, neobične koalicije koja se okupila u taboru Republikanske stranke, zavisi od sposobnosti da se projektuje uverenje o vladanju situacijom. I u ekonomiji, i u spoljnoj politici, i među zakonodavcima.
Kako stvari odmiču kriza administracije – znatnim delom samonametnuta – postaje američka kriza. Ona koja potkopava samu mogućnost kontrole, razaranjem instrumenata američke političke moći. Ekonomija je tu samo jedan od simptoma, koji, da stvar bude paradoksalnija, ponajmanje zavisi od predsednikovog rada.
