Piše: Vojin Grubač
Poslije spoznaje javnosti da je dio državnog aparata, koji je bio lociran u službi podzemlja DPS-a, organizovao pisanje zastrašujućih grafita protiv Bošnjaka na sjeveru Crne Gore, očekivala se adekvatna reakcija Bošnjačke stranke.
I ne samo njih, već i gospode iz Islamske vjerske zajednice (IVZ). Na primjer, reisa IVZ Rifata Fejzića i bivšeg imama Glavnog odbora IVZ u Pljevljima Samira Kadribašića, koji je svojevremeno nakaradne antibošnjačke grafite u Pljevljima ocijenio kao: «četničke simbole u službi srbovanja». Elem, ispalo je da su svi ti četnički simboli, koje spominje Kadribašić, bili u službi DPS-a. Kadribašić, evo, danas ćuti!?
Konstatovaćemo da su adekvatne reakcije od Bošnjačke stranke i Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori – izostale, što je znakovito. Može se čak reći, s visokim procentom tačnosti: da vjerski i politički krugovi Bošnjaka u Crnoj Gori nemaju ništa protiv- ukoliko zastrašujuće grafite protiv njihovog naroda pišu skaredni krugovi DPS-a. Ili nije tako?
«Pranje ruku“ dva politička strašila prošlosti
Umjesto da reaguju na opasno pisanje grafita mržnje protiv Bošnjaka, koje je moglo izazvati ozbiljne međuetničke sukobe, gospoda iz Bošnjačke stranke su odlučila da pokrenu inicijativu za ukidanje nagrade Risto Ratković Radovanu Karadžiću, koja mu je dodijeljena daleke 1993. godine.
Odluka PES-a i Demokrata da ne glasaju za takvu inicijativu Bošnjačke stranke u lokalnom parlamentu Bijelog Polja je bila ispravna s političke tačke gledišta. Ali i sa proceduralne, jer je ona bila protivzakonita.
PES i Demokrate su donijele politički izbalansiranu odluku tako da je neglasanje za dotičnu inicijativu bilo elegantno i dovoljno rješenje za čitavu ovu farsu. A kako reagovati drugačije na prizemno politikantstvo i odluku koja znači «pranje ruku“ dva politička strašila prošlosti: opozicionog DPS-a i Bošnjačke stranke koje je ultimativnom voljom Kvinte ušla u vlast.
Ali ne samo voljom ambasada Kvinte, već i dobrim namjerama premijera Spajića da se od sluge kriminalnog režima Mila Đukanovića: Bošnjačka stranka prevede na novi kolosijek. Inicijativom u Bijelom Polju, Bošnjačka stranka se teško spotakla. Umjesto da objasni javnosti što je čekala pet, deset, dvadeset, pa čak i trideset godina da tu inicijativu podnese: ona je odlučila da «se kupa u mulju sopstvene prošlosti»
Vojin Grubač: Kataklizma civilnog sektora lažnih antifašista
DPS i BS su trideset dvije godine figurisali kao «četnici»
Da rezimiramo, DPS i Bošnjačka stranka su od 1993. godine do danas imali više od trideset godina da tu nagradu oduzmu. Jer, time su izgubili pravo da podnose takvu inicijativu.
Ako su smatrale da tu nagradu treba baš sada oduzeti Karadžiću, suštinsko je pitanje: šta su čekali 32 godine? Što je nisu oduzeli? Što im je to tek sad, naknadno palo na pamet? Fakti su neumoljivi, Bošnjačka stranka je ušla u vlast 2016. godine kao „jezičak na vagi“. Mogla je tada čak srušiti režim Đukanovića, koji je od države napravio tešku kriminalnu organizaciju u koju su bile koptirane sve grane vlasti. Ipak, nije!? Zašto!?
Mogli su tada tražiti sve što požele i sve želje bi im bile ispunjene, što se i desilo. Ukidanje nagrade Risto Ratković Radovanu Karadžiću bi im te 2016. godine DPS dao bez razmišljanja. Glatko. Momentalno. Ali, Bošnjačka stranka to nije tražila. Nije joj to bilo na spisku želja. Zašto?
Tema oduzimanja nagrade Karadžiću u lokalnom parlamentu Bijelog Polja se obavezno morala otvoriti s jednim logičnim pitanjem predlagaču: što ste čekali 32. godine da sada pravite cirkus? Jer, bilo kakvo objašnjenje bi bilo kontroverzno, bljutavo i smiješno. Umjesto toga, BS i DPS su projektovali sledeću retoriku: ko ovu inicijativu ne podrži- taj je četnik!? Nije valjda? Baš, četnik?
Ako već tražimo četnike u ovoj priči, oni su locirani u DPS-u i Bošnjačkoj stranci. Jer su neukidanjem nagrade Karadžiću, DPS i BS istorijski figurisali kao četnici trideset dvije godine. Ili to nije tako?
Nagradu uopšte ne treba oduzimati
Sve ovo što se izdešavalo nije uopšte vezano za Radovana Karadžića, koji u ovoj priči nije bitan, niti je tema. Djelimično je tema što je inicijativa o ukidanju nagrade nezakonita. Glavna tema je: tumaranje i bauljanje Bošnjačke stranke i DPS-a.
Rukovodstvo Bošnjačke stranke očito nije shvatilo da ih nekakvo «ukidanje nagrade Karadžiću» uopšte ne može «oprati» od političke saradnje sa hobotnicom zla koja je, evo ispade: pisala čak i zastrašujuće grafite protiv njihovog naroda. Podrška ovoj inicijativi BS-a od strane DPS-a ne može DPS-u «oprati» mnoga nepočinstva: aferu „Telekom“, „Crne trojke“, šverc cigareta i kokaina, politička ubistva, …, niti to što se za vrijeme njihove vladavine iz Crne Gore iselilo 220.000 ljudi.
Zaključak bi, poslije svega mogao biti: nagrada Karadžiću se zakonski ne može, a politički uopšte ne treba oduzeti: jer je njeno trideset dvogodišnje neoduzimanje dio istorije Bošnjačke stranke i DPS-a, te samim tim ima istorijski značaj.
