Piše: Kostas Dardanos
Preveo sa grčkog jezika: Nikola J. Gačević
Ministar kulture Nemačke, Volfram Vajmer, u svom govoru na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu, nije birao riječi. Rekao je ono što mnogi misle, ali malo ko se usuđuje da izgovori: da vještačka inteligencija (VI) može „raskomadati svijet književnosti“.
Optužio je kompanije koje razvijaju VI za „digitalni kolonijalizam“, „organizovanu pljačku“ i za to što „čitave kulture pretvaraju u snabdjevače sirovina“. To je bio krik kulturne samoodbrane — možda prvi put toliko jasno izrečen sa jedne međunarodne platforme.
Reakcija nije izostala. Bivši američki ambasador u Nemačkoj i bliski saveznik Donalda Trampa, Ričard Grenel, požurio je da na X-u odgovori kako je riječ o „masovnom napadu na celokupnu američku digitalnu industriju, sa ciljem njenog uništavanja u Evropi“.
Poruka je bila nedvosmislena: svako ko dovodi u pitanje globalnu dominaciju američkih kompanija vještačke inteligencije gotovo da se smatra neprijateljem zapadne civilizacije.
A dok se političke elite prepucavaju, stvarnost ispisuje sopstvenu tragikomediju. U Baltimoru, u SAD, jedan učenik je uhapšen i stavljene mu lisice na ruke kada je sistem za otkrivanje oružja zasnovan na VI pobrkao kesicu čipsa sa pištoljem. Toga ljeta, ugledni medicinski časopis objavio je sliku napravljenu vještačkom inteligencijom na kojoj se vidio pacov sa „polnim organom“ većim od sopstvenog tijela i sa pet testisa. U isto vrijeme, jedna vodeća kompanija VI reklamirala je svoju novu verziju kao „ravnopravnu postdoktorskom istraživanju“, samozbog toga što je proizvodila više halucinacija nego prethodna. Kao krajnja tačka apsurda, Kembridžov rječnik dodao je riječi slop — koja inače označava „tečne ostatke hrane koji se daju svinjama“ — novo značenje: „sadržaj koji stvara vještačka inteligencija“.
Razmislimo: isti oni koji, navodno, „spasavaju svijet tehnologijom“, hrane nas duhovnim (kulturnim) otpadom i nazivaju blato…znanjem.
VI je preko noći ušla u naš svakodnevni život. Svi je koristimo — od najobičnijih pretraga do akademskih tekstova. Ali zavodljivost brzine i lakoće krije duboku opasnost: ukidanje pouzdanosti i meritokratije u cjelini. Stručnjaci upozoravaju da VI nije sistem znanja, već sistem nagađanja. Ona proizvodi odgovore ne znajući da li su istiniti. Ne „razmišlja“ — već statistički sastavlja vjerovatne zablude. A mi ih prihvatamo kao istinu. To je nova religija savremenog svijeta, ali kao što je Niče u svom Zaratustri napisao: „bog je mrtav“.
Grčka ponovo otvara palatu u kojoj je krunisan Aleksandar Veliki
U okeanu izmijenjenog sadržaja, gdje se dezinformacija prepliće sa prividnom istinitošću, svi počinjemo da tražimo isto: čoveka kome možemo da verujemo. Traži se čovjek. Čovjek koji će stati nasuprot obmani i podsjetiti nas da znanje nije proizvod matematičkog modela, već plod iskustva, svijesti, obrazovanja, prije svega morala. Ali ti ljudi — muzičari, slikari, pisci, prevodioci, istraživači, novinari, izdavači, umjetnici — danas su vrsta pred izumiranjem.
Velike kompanije veštačke inteligencije već se suočavaju sa tužbama u američkim sudovima zbog masovne krađe intelektualne svojine. Bez pokradenih djela miliona ljudi, njihovi sistemi ne bi ni postojali. Modeli su „trenirani“ na knjigama, člancima, slikama, muzici, fotografijama — bez dozvole, bez naknade, bez pristanka. Digitalni lopov istisnuo je prirodnog domaćina. A sada se lopovi predstavljaju kao spasioci, kao proroci budućnosti. Međutim, nema napretka ako je njegov temelj pljačka ljudskog stvaralaštva.
Vještačka inteligencija nije „neutralna“. Ona nije puko sredstvo. Ona je mehanizam moći. Ko kontroliše sadržaj — kontroliše pamćenje, obrazovanje, kulturu — i na kraju, samu ljudsku svijest.
To je pravi digitalni kolonijalizam: pretvaranje čitavih naroda u proizvođače „podataka“, dok se duhovna vrijednost sliva u ruke nekolicine kompanija.
Rijeka VI, po svemu sudeći, neće se vratiti unazad. Ali to i nije suština. Pravo pitanje je: ko će držati kormilo? Hoćemo li ga prepustiti nekolicini anonimnih algoritama ili čovjeku koji misli, stvara, sumnja, procjenjuje i potvrđuje? Hoćemo li dozvoliti da se izgubi pojam odgovornosti, autentičnosti, istine — ili ćemo stati u odbranu čovjeka koji stvara kulturu? Muzičara, slikara, pisca, prevodioca, urednika, istraživača, novinara, izdavača.
Jer ako nestane čovjek istine, laž će postati poredak.
A tada vještačka inteligencija neće samo „raskomadati“ književnost. Raskomadaće i samog čovjeka.
Kosta Dardanos je izdavač izdavačke kuće Gutenberg (Atina) i predsjednik Udruženja Grčke Knjige
