Piše: Milan Milenković, Istorija 20. veka, god. 44, 1/2026
Sukob Jugoslavije sa Informbiroom (IB) i brojne promene koje je prouzrokovao na unutrašnjem planu i u spoljnoj politici jugoslovenske države česte su teme istraživanja na postjugoslovenskom prostoru. U poslednje dve decenije, nakon što su fondovi Službe državne bezbednosti postali dostupni istraživačima, beleži se porast broja radova koji problematizuju pitanja otpora ibeovaca jugoslovenskim vlastima i represije sistema prema onima čija su uverenja odudarala od zvanične partijske linije. Najnovija knjiga dr Ljubinke Škodrić, više naučne saradnice Instituta za savremenu istoriju, predstavlja veoma značajan doprinos istoriografiji, uprkos već brojnim radovima o ovom kompleksnom segmentu jugoslovenske prošlosti.
Reč je o prvoj opsežnoj studiji koja se bavi isključivo represijom prema ženama u periodu IB-a. Imajući u vidu višeslojni karakter istraživane teme, ova monografija predstavlja važan doprinos proučavanju rodne istorije socijalističke epohe, zatim politike Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) u jednoj specifičnoj fazi njenog delovanja, kao i istorije političke represije. Knjiga je zasnovana na analizi obimne arhivske građe, kao i na korišćenju objavljenih izvora, memoara, štampe, internet-izvora i relevantne literature.
Od neobjavljene arhivske građe dr Škodrić koristila je fondove četiri državna arhiva (Srbije, Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine), kao i izvore pohranjene u Arhivu Jugoslavije i Istorijskom arhivu Beograda. Uglavnom je reč o građi nastaloj radom partijskih organa i Službe državne bezbednosti. U radu je korišćena i objavljena građa Državnog arhiva Republike Severne Makedonije koja se odnosi na delovanje Uprave državne bezbednosti (UDB). Od posebnog značaja je zbirka dokumenata Bezbednosno-informativne agencije koja se čuva u Državnom arhivu Srbije, a u kojoj se nalaze elaborati o aktivnosti ibeovaca, podaci o kažnjenima i spiskovi zatvorenika.
Istoričarka Ljubinka Škodrić o ženama na Golom otoku, špijunkama, Veri Pešić…
Monografija se sastoji iz predgovora, tri poglavlja podeljena na uže tematske celine i zaključka. Radi bolje ilustracije, knjiga je obogaćena fotografijama i tabelama koje doprinose jasnijem razumevanju statističkih podataka. U predgovoru je dat osvrt na problematiku proučavanja arhivske građe nastale radom službe bezbednosti u istraživanom periodu, koju karakterišu povremeni tehnički nedostaci i ustaljeni obrasci opisa u ličnim listovima kažnjenika, što sužava mogućnost rekonstrukcije života u kaznenim ustanovama i ponašanja kažnjenika
Iz tog razloga iskazi bivših kažnjenica u vidu novinskih članaka, memoara i filmova imali su veliki značaj u istraživačkom procesu, jer su u njima dati sadržajni opisi stanja u ovim ustanovama i torture kroz koju su kažnjenice prolazile. Suština postojanja kaznenih ustanova za ibeovce bila je ograničavanje njihovog uticaja na okolinu i ideološko prevaspitavanje, odnosno odbacivanje ibeovskih stavova, a potom prihvatanje i dokazivanje posvećenosti liniji koju je zastupala KPJ.
Monografija je strukturisana tako da se kroz tri poglavlja knjige prati čitav proces kroz koji su ibeovke prolazile, od prvih reakcija na sukob s IB-om i pružanja otpora, preko hapšenja i sprovođenje istrage, do procesa prevaspitanja i dugoročnih posledica torture. Autorka u knjizi navodi i sudbine različitih ibeovki, uglavnom onih uticajnijih, ukazujući na to da se iza brojeva kriju teška životna iskušenja kažnjenica i njihovih porodica, koje su bile „obeležene“ od strane sistema decenijama nakon završetka sukoba.
Prvo poglavlje, Rađanje izdajnica, sastoji se od dve tematske celine, od kojih je u uvodnoj, pod naslovom Šok, kolebanje, sukob, izložen pregled događaja unutar partijske organizacije od prvih naznaka raskola sa Sovjetskim Savezom, odnosno slučajeva Andrije Hebranga i Sretena Žujovića. U ovom delu autorka posebnu pažnju posvećuje prvim reakcijama pojedinaca koje su odstupale od linije KPJ, kao i ženama koje su označavane kao sumnjivi elementi.
Prvobitni šok naveo je članove Partije da počnu da preispituju svoja dotadašnja uverenja o Staljinovoj nepogrešivosti i vernosti prvoj zemlji socijalizma, koja su kod mnogih jugoslovenskih komunista bila izgrađivana još tokom dvadesetih i tridesetih godina XX veka, počnu da preispituju, što je dovodilo do dubokih unutrašnjih dilema. Ibeovci su predstavljali raznorodnu društvenu grupu čiji su se pripadnici razlikovali po motivima, oblicima otpora, vrste kazne i ponašanju tokom izdržavanja kazne.
Dr Škodrić analizira različite pojave i radnje zbog kojih su kažnjenice hapšene, poput javno izrečenih komentara i viceva, kritika društvenog i ekonomskog sistema, loših radnih rezultata, ali i ozbiljnih prestupa, u koje su spadali deljenje propagandnog materijala, formiranje ilegalnih organizacija, jatakovanje i špijunaža.
U završnom delu prvog poglavlja, koji nosi naziv Od nesporazuma do ponora, autorka se bavi tokom istrage i različitim držanjima žena tokom ispitivanja. U ovom delu dat je statistički pregled uhapšenica prema kriterijumima poput nacionalne pripadnosti, starosne strukture i profesije. Istraživanje pokazuje da je proces istrage ibeovaca i ibeovki u velikoj meri bio sličan, naročito u godinama kada je represija dostigla svoj vrhunac.
Po okončanju istrage, ukoliko bi se utvrdila krivica, ibeovkama je izricana administrativna ili sudska kazna, u zavisnosti od prirode izvršenog dela. Izdržavanje kazne predstavlja fazu koja čini srž procesa prevaspitanja i obuhvaćena je drugim, ujedno centralnim poglavljem pod nazivom Ženski gulag.
Po Egejskom i drugim morima: Goli otok i druga egzotična ostrva
U njemu autorka analizira uslove u različitim kaznenim ustanovama u koje su žene bile upućivane, s posebnim osvrtom na Sveti Grgur, Ramski rit i Stolac, a zatim i na Goli otok, Rajhenburg i Zabelu. Kako dokumentarni izvori nisu bili dovoljni za potpunu rekonstrukciju uslova u većini tih ustanova, autorka se u ovom delu oslanjala i na dostupna sećanja bivših logorašica, koja dopunjuju saznanja iz dokumentarnih izvora. Na taj način pružen je slojevit prikaz života u kaznenim ustanovama, s posebnim akcentom na različite metode fizičke i psihičke torture.
Treći deo monografije, Zauvek odbačene, prevashodno se bavi pitanjem dugoročnih posledica zatvaranja. Kako autorka ističe, završetak kazne nije podrazumevao kraj procesa prevaspitavanja, već se on nastavljao i nakon izlaska iz zatvora, uz stalan nadzor bivših kažnjenica. Poseban osvrt dat je i na posledice koje su se odražavale na lične planove žena, tj. na odnos prema deci, supruzima, prijateljima i rođacima, obrađen u celini Partija ili porodica.
Druga i trećina celina završnog poglavlja, Robija na slobodi i Traume žena Gulaga, posvećene su problematici sećanja žena koje su prošle kroz kaznene ustanove, rasprostranjenoj pojavi ćutanja među bivšim kažnjenicama i njihovom odnosu prema najtežem periodu života. U posebnoj celini sa simboličnim nazivom Svet obezljuđenih – i žrtve i dželati, autorka zaključuje da je represija prema ibeovkama imala negativan uticaj na proces emancipacije žena u posleratnom jugoslovenskom društvu, iako je ona bila jedan od glavnih postulata nove vladajuće ideologije. Prema autorkinom mišljenju, ibeovke predstavljaju simbol levice i spoj ideala i iluzija, ali pre svega simbol stradanja jedne epohe u kojoj je ideologija imala dominantno mesto, iako je njihov udeo u ukupnom broju ibeovaca bio mali.
Značajnu dopunu studiji predstavlja spisak žena koje su kažnjene zbog IB-a, koji sadrži podatke o starosti, vrsti i trajanju kazne, datumu hapšenja i zanimanju. Ovaj spisak sa 1.080 imena, predstavlja do sada najpotpuniju evidenciju žena kažnjenih zbog IB-a, pri čemu autorka ostavlja mogućnost njegove naknadne dopune zbog problema u vezi s evidencijom, odnosno mogućnosti da pojedine kažnjenice nisu bile registrovane. Dosadašnja istraživanja uglavnom su procenjivala broj žena kažnjenih zbog IB-a na između 800 i 900 osoba. Period IB-a zauzima značajno mesto u društvima bivših jugoslovenskih republika i predstavlja značajan segment u formiranju kolektivnog pamćenja.
Reč je o temi čija aktuelnost ne jenjava i koja je često predmet javnih rasprava, nagađanja i slobodnih tumačenja, ponekad korišćenih i u političke svrhe. Iz istoriografskog ugla, knjiga dr Škodrić predstavlja sveobuhvatno i detaljno istraživanje odnosa prema ženama u kontekstu borbe protiv IB-a i njihovog mesta u pružanju otpora sistemu. Značaj ove monografije ogleda se upravo u analizi društvenog fenomena koji je dugo bio zanemarivan, budući da su ibeovke često posmatrane isključivo kroz prizmu svojih muževa i rođaka, iako su mnoge od njih samostalno i aktivno učestvovale u pružanju otpora jugoslovenskim vlastima.
Istraživanje o ibeovkama predstavlja nezaobilaznu studiju u budućim proučavanjima represije na jugoslovenskom prostoru posle Drugog svetskog rata i važnu dopunu dosadašnjih saznanja o period jugoslovenske istorije koji je predstavljao prekretnicu za čitavo društvo, a naročito za kažnjene i njihove porodice, koje su i dugo vremena nakon sukoba sa IB-om nosile trajne posledice i traume.
Ljubinka Škodrić, Žene Golog otoka (Kažnjenice zbog Informbiroa u Jugoslaviji),
