Piše: N. Jovanović
“Sramotno je da Goli otok i Sveti Grgur još nisu zaštićeni kao važan dio baštine ne samo Hrvatske već i svijeta. Pozivamo Upravu i Ministarstvo kulture i medija da kažu što se, ako išta, od 2016. poduzelo radi zaštite kompleksa”, traže iz Dokumente.
Povodom 76. godišnjice dolaska prvih zatvorenika na Goli otok, Dokumenta – Centar za suočavanje s prošlošću ponovo upozorava kako kompleks u kojemu su zatvarani politički protivnici tadašnjeg režima već decenijama propada.
“Sramotno je da Goli otok i Sveti Grgur još nisu zaštićeni kao važan dio kulturne baštine ne samo Republike Hrvatske već i svijeta. Odluka o preventivnoj zaštiti od strane Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci donesena je 2016. godine. Pozivamo Upravu i Ministarstvo kulture i medija na objavu informacije što se, ako išta, od 2016. godine poduzelo radi stalne zaštite zatvorskog kompleksa”, traže iz Dokumente.
Žrtva Golog otoka: Podržavam inicijativu, ali grijeh se ne može otkupiti
“Želimo izraziti poštovanje prema tisućama žrtava psihičke i fizičke torture na Golom otoku, Sv. Grguru i drugim logorima za preodgajanje političkih zatvorenika i upozoriti na značaj suočavanja sa činjenicama o tim logorima u koje su ljudi dovođeni bez pravičnog suđenja, naglašavaju i podsjećaju da je Goli otok od 1949. do 1956. godine bio logor za stvarne i navodne pristalice Staljina“, podsjećaju.
“Zatvorenici su dovođeni u logor bez pravičnog suđenja, često samo na osnovu sumnji, bez ikakvih stvarnih dokaza. Uvjeti u logoru su bili nehumani. Logoraši su se suočavali sa brutalnim psiho-fizičkim nasiljem, žeđi, gladi i bolestima. Procjenjuje se da je na Golom otoku umrlo gotovo 300 osoba. Po povratku sa Golog otoka, bivši zatvorenici i zatvorenice su praćeni i najčešće nisu mogli doći do zaposlenja ili napredovati u karijeri, a njihove obitelji su tim iskustvom ostajale trajno obilježene”, zaključuju u Dokumenti.
Podsjetimo, na ta dva otoka internirano je ukupno 16.312 osoba, od toga preko 13.000 osoba na sami Golom otoku gdje su bili zatočeni muškarci. Sv. Grgur je bio ženski dio logora, gdje su internirane žene zbog političkih razloga, uglavnom povezanih s IB-om. U tom su logoru vladali još gori uslovi nego na Golom otoku, pa je 50-ih napušten te je danas na njemu lovište.
Za razliku Sv. Grgura, na Golom otoku je od druge polovine 50-ih do kraja 80-ih bio zatvor za mlađe punoljetne kriminalce koji su tamo imali priliku da završe neki zanat, odnosno srednju školu. Nakon što je 1988. zatvoren, a 1989. napušten, zgrade zatvora su devastirane i opljačkane, mještani okolnih otoka tamo napasaju ovce i koze, a propadanje se nastavlja do danas.
Izvor: Portal Novosti
