Piše: Elis Bektaš
Vi ste, draga djeco, svi odreda odgojeni pa znate da lagati ne valja i da je laž pojava koja se proteže od loše navike preko krivičnog djela pa sve do harama odnosno grijeha. Ima, međutim, i situacija u kojima je dopušteno slagati a preduvjeti te dopuštenosti jesu odsustvo koristi za onoga koji laže i veća korist od laži nego od istine za onog kojem se laže te da je taj kojem se laže maksum, odnosno sitno dijete, ili omatušio đuturum.
Ima tome više od frtalj vijeka otkako je jedan niži starješina svaki dan vikao ovo vako niđe nema i ovo vako nikad niđe nije bilo, misleći pritom na određena ratna zbivanja u neposrednoj i nešto daljoj okolini. Meni je to njegovo prenemaganje i zapomaganje bilo malo čudno, da ne kažem sumnjivo, jer u našoj okolini stvari baš i nisu bile tako strašne poredeći ih sa nekim drugim okolinama, recimo, sa mostarskom ili goraždansko, a ta su prenemaganja i zapomaganja meni najteže padala tokom jutarnjeg rituala ispijanja kafe ili ječmenog nadomjestka za nju pa sam mu zato jednog jutra kazao
– De živ bio jami onu vojnu enciklopediju pa je donesi ovamo da ti nešto pokažem.
On je stao pred policu s knjigama i upitao koju enciklopediju jer je tamo stajalo jedanaest tomova a ja sam mu kazao svejedno samo nemoj tu jedanaestu u kojoj je indeks. Kad je donio jedan od preostalih deset tomova ja ga otvorih i to baš na mjestu gdje je bila odrednica o Švedsko-brandenburškom ratu što ga neki zovu i Skanijskim. Taj se rat vodio pune četiri godine od 1685. do 1689. i te četiri godine ratnih strahota i razaranja u enciklopediju su stale na manje od frtalj stranice. Preciznim i viškova lišenim jezikom navedeni su uzroci rata i njegove najvažnije bitke te obostrane žrtve i sporazumi kojima je okončan skupa sa opisanim ishodom ovog neriješenog sudara skandinavskih kraljevstava.
– Jel vidiš sad? upitam ovog svog što se prenemaže i zapomaže.
– Vidim ali ne znam šta, odgovori on a vidi se da mu je malo krivo što je grubo prekinut i zaustavljen u kuknjavi.
– E ovako će i ovaj naš rat za stotinu godina biti samo frtalj stranice u nekoj enciklopediji, rekoh, i zato se nemoj suviše emotivno involvirati u sve to jer je vazda nekom bilo ovako i vazda će nekom bit ovako.
Eto to je ta sitna i bezazlena laž koju sam izrekao u najboljoj namjeri da utješim ovog nižeg starješinu koji nije bio maksum u užem smislu te riječi al jest bio malo onako infantilan a ja od te laži nikakve koristi nisam imao osim ako pod korišću nećemo smatrati to što sam s mirom mogao popit svoju jutarnju kafu pa makar ona bila i obična ječmenuša. A šta je, dođavola, laž u tome što sam mu kazao, pitate se? Pa laž je u tih stotinu godina jer je naš rat odmah po svom okončanju zauzeo svojih frtalj stranice u ozbiljnim enciklopedijama.
Ima, nažalost, ahmaka kojima je džaba išta lagati i ma kakve knjige pod nos im poturati da putem njih uporede svoje iskustvo sa tuđim i tako dođu do malo pameti a to je stoga što takvi svog iskustva nemaju već kao vampiri sisaju tuđe i u njega se kao paraziti uvlače i još posjednika iskustva počnu ubjeđivati da je on gost u vlastitoj proživljenosti a počnu i lagati da su oni podnijeli najteži teret iskušenja stvarnosti. Problem je kad takvi dobiju priliku da svoje laži javno iskazuju jer se na taj način sadašnja stvarnost kontaminira i zagađuje njihovim haramima a jesu haram te njihove laži jer iza njih stoji želja da se ostvari neka lična korist i jer one ništa dobro ne čine onima kojima se upućuju.
Zato se, draga djeco, dobro čuvajte onih koji vas obasipaju kuknjavom i neumjerenim i preuveličanim tvrdnjama koje nikakvo uporište u iskustvu i u stvarnosti nemaju. I čitajte enciklopedije, makar one i ne bile vojne, jer ćete u njima pronaći pregršt zgodnih primjera da ih suprotstavite kuknjavi i laganju kojima je ova stvarnost opoganjena i zagađena preko svake mjere.
