Piše: Milija Todorović
Ukidanjem pritvora Vesni Bratić (koju je danas posjetio mitropolit Joanikije u njenom svojevrsnom kućnom pritvoru) dobili smo mali, neznatni signal da sistem pravde u Crnoj Gori daje znake života (advokati se žalili, sudija uvažio), ali s obzirom na mjere nadzora i aktuelnu optužnicu, nijesmo se mrdnuli od pitanja jesmo li u slučaju gospođe Bratić dobili objektivnu kriminalizaciju svakog upravljačkog akta? Podsjetiću dragocjenu publiku „Žurnala“ da se Vesni ne stavlja na teret to što je smijenila desetine DPS trutova koji su se ugnijezdili na mjestu direktora škola (mimo svih pravila i propisa), nego zašto je propustila ili procijenila da ne treba smijeniti tolike druge?!
Ukoliko ova optužnica opstane, ili Vesna bude osuđena, naš će se politički i upravljački sistem pokrenuti u pravcu potpune autocenzure službenika (od ministra do kakvog nižeg šefa), koji će lako doći do zaključka da im je bolje da nigdje, nikad i ništa ne pomjeraju, nego da im neko iz tužilaštva prišije krivičnu odgovornost na osnovu „umjetničkog dojma“ tužioca, da li je ta aktivnost (u izvođenju kadrovskih i sistemskih promjena) bila … dovoljna!
Dakle, umjesto građana na izborima, ili nadležnih i nadređenih organizacionih struktura, učinkovitost uprave će procjenjivati tužilac, i to, ni manje ni više nego, po krivičnom osnovu.
Slijedi logična paraliza sistema, jer se niko normalan neće upustiti u obavljanje neke javne funkcije, sa takvim Domoklovim mačem iznad glave.
Ko vrši ovakvu eutanaziju države kroz zloupotrebu prava? Djelovi bivšeg sistema? Odmetnuti (autonomni) tužioci? Strane ambasade? Ko god da je, njihov kratkoročni cilj bi mogao biti diskreditacija aktuelne vlasti, a dugoročni samo jedan: poruka da bez Mila i DPS, nema države!
