Nedavno je na TV E, u okviru emisije „Odgovor“, nastupio Boban Batrićević, pokazujući svoje raznovrsno (ne)znanje, bar kada je riječ o hrišćanstvu i Svetom pismu.
Očekivano, jedan od njegovih krunskih egzegetskih principa teži da religijsko razumijevanje života, pa i praktikovanje religije, ograniči na registar intimnih osjećanja, prava i slično.
Potom, eksecerpirajući neka biblijska mjesta nalazi uporište za svoje „religijsko intimiziranje“, kakvo se, dočim, najviše može prepoznati kao nekakav panteizam. „Nema u Bibliji: ՚Okačite krstove na retrovizor՚. Nema u Kuranu stavljajte simbole po zastavama. Nema! Dakle, nema. Jednostavno, taj domen treba da ostane kod čovjeka…“
Nu, kada je Boban rekao čega u svetim knjigama nema, pojasnio je čega ima: „Isus kaže, dakle, u Svetom pismu je zapisano da i kamen može biti, da i kamen može biti crkva, dakle, hram; da može biti i kamen, ili vada (vjerovatno se misli na „voda“, prim. M. U.), i brdo; dakle, da je bog svuda, i u čovjeku, i u drvetu, i u životinjama, i u vodi, i da nije potrebno praviti toliko stvari…“
Boban očito nije zadovoljan sa dosadašnjim iskustvom Crkve; hajde, što ne mari za svetootačku tradiciju, ta mogao se u svojim egzegetskim nemirima osloniti bar na jednu od milion biblijskih egzegeza iz domena istoriografije, filozofije ili filologije. Kako se sluti da njegovo „koketiranje“ s panteizmom djeluje najviše pjesnički, možda bi najbolje bilo da pročita nešto iz filološkog i teopotskog konteksta; recimo, iz knjiga što se koriste na svjetskim univerzitetima, nešto od Vilfrida Haringtona, Nortropa Fraja i sl. Biblija je enciklopedija književnih žanrova, kaže Bahtin, Fraj i tisuću drugih autoriteta.
Boban je do kraja gostovanja svašta još ispričao, te o apostolima Zdravka Krivokapića, te o Iranu, Boljševičkoj revoluciji, „mračnoj biografiji mitropolita Amfilohija Radovića“, LGBT populaciji, „o drugom i drgačijem“, o Aleksi Bečiću, o tome da će SPC imati problema kada Crna Gora uđe u EU i tako dalje, i tako dalje…
Dočim, čini se da je njegov pohod na tumačenje Biblije, pogotovo Novoga zavjeta, najinteresantniji dio gostovanja, te mu svesrdno preporučujem da svoje interpretativne maštarije premetne u kakvu romansknu tvorevinu, a za naslov taman može uzeti naslov ove kolumne (Jevanđelje po Bobanu), u kojoj iskoristih i svoje pravo na slobodu govora (i razmišljanja), ako je dopušteno.
P. S. Pošto je, gotovo istovremeno, i njegov kolega Ljubomir Filipović — slučajno ili ne — istupio jednom kolumnom u kojoj tumači Simvol vjere, objašnjavajući „ko su Grkokatolici ili Unijati“, bilo bi zgodno da mu Ljubo bude recenzent romana.
Milovan Urvan
