Piše: Ričard Konor
SSRI lekovi su među najpropisivanijim antidepresivima na svetu. Iako pomažu mnogima, stručnjaci sve više ispituju njihovu efikasnost kod blažih oblika depresije i upozoravaju na opasnost od olakog davanja recepata.
Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) ubrajaju se među najšire propisivane antidepresive na svetu. Lekovi kao što su Zoloft, Flunisan, Cipralex ili Prozak koriste se za lečenje depresije i anksioznih poremećaja kod miliona ljudi.
Serotonin je neurotransmiter, hemijski glasnik koji prenosi signale između nervnih ćelija u celom telu. To je jedan od četiri takozvana „hormona sreće“ i onaj koji se najviše povezuje sa stabilizacijom raspoloženja. Reguliše anksioznost, utiče na cikluse spavanja i stvara opšti osećaj – da nam je dobro.
Kako deluju SSRI?
SSRI deluju tako što blokiraju ponovnu apsorpciju — odnosno „ponovno preuzimanje“ — serotonina, čime povećavaju nivo ove supstance između moždanih ćelija.
„Serotonin je jedna od hemikalija koje moždane ćelije koriste da međusobno komuniciraju. I posebno je važan za emocije“, kaže Karmine Marija Parijante, profesor biološke psihijatrije na Kings koledžu u Londonu.
„Znamo da kod depresije, ako koristite SSRI, povećavate količinu serotonina koju ćelije mogu da koriste za komunikaciju. I to je prvi korak.“
„Osim toga, dolazi do važnih promena u načinu na koji, na primer, osoba tokom narednih nedelja počinje da procenjuje svet oko sebe, pa postaje manje negativna.“
Britanska psihijatarka Džoana Monkrif smatra da se SSRI prekomerno propisuju, i dugo tvrdi da je depresija mnogo složenija od jednostavne „hemijske neravnoteže“.
„Psihijatrija je omogućila ljudima da veruju da je depresija uzrokovana nedostatkom serotonina i da antidepresivi to ispravljaju, iako je znala da to nije dokazano“, rekla je Monkrif, profesorka na Univerzitetskom koledžu u Londonu, za DV. „Nikada nije bilo jakih dokaza — poneki nalaz tu i tamo, ali nikada dosledna slika.“
Jedan od razloga koje Monkrif navodi kao dokaz jeste taj što prividna efikasnost SSRI proizlazi iz placebo efekta — mnogi koji veruju da dobijaju lek pozitivno reaguju čak i kada ga zapravo ne uzimaju. Ona takođe tvrdi da SSRI delimično mogu da deluju tako što prigušuju emocionalne reakcije u širem smislu — nešto što opisuje kao „emocionalno otupljenje“.
„Neki ljudi mogu da smatraju to otupljenje korisnim. Mnogi ga ne vole“, rekla je.
Većina psihijatara i organizacije poput Američkog psihijatrijskog udruženja odbacuju ideju da SSRI deluju pretežno kao placebo. Parijante je među njima.
„Placebo jeste moćan, ali studije su kontrolisane“, rekao je. „Većina psihijatara veruje u primenu SSRI kada je to klinički opravdano.“
„Postoje snažni dokazi iz kliničkih ispitivanja koji pokazuju da su antidepresivi efikasni u smanjenju simptoma depresije, a naročito ključnih simptoma“, rekao je Parijante, uz napomenu da je serotonin samo jedan deo biološke kaskade depresije.
Kome SSRI mogu da pomognu?
Kada je reč o tome kome SSRI mogu da pomognu, Parijante jasno ističe da ih treba propisivati samo osobama koje imaju kliničku depresiju — „skup simptoma“ koji prevazilazi uobičajenu tugu.
„Postoje kriterijumi koji moraju biti ispunjeni, kako u pogledu intenziteta, trajanja, tako i uticaja na kvalitet života. Nečiji život mora da trpi ili da se pogoršava zbog depresije — na primer, osoba ne može da se vrati na posao ili odnosi u porodici počinju da se raspadaju.“
„Mora postojati uticaj na život koji prevazilazi puko osećanje tuge nekoliko dana ili nedelja zbog nečega što se dogodilo.“
Osim toga, prvi SSRI koji pacijent proba ne dovodi do potpunog povlačenja simptoma u oko jednoj trećini slučajeva. Kod tih ljudi, pokušaj sa drugim tipom SSRI neće delovati u 70 do 80 odsto slučajeva.
„Trenutno ne postoji način da se predvidi ko će reagovati, a ko neće na antidepresive, posebno na SSRI, niti na neki konkretan SSRI.“
„Ne deluju kod svakoga. Postoji spektar reakcija. To je metod pokušaja i greške, ali je i dalje najbolja opcija koju imamo dok ne pronađemo način da intervenciju prilagodimo pojedincu“, rekao je Parijante.
Da li se SSRI prekomerno propisuju?
Alen Frensis, profesor emeritus psihijatrije sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Djuk u SAD, smatra da preterano oslanjanje na lekove dovodi do toga da lekari sve češće tretiraju uobičajenu ljudsku patnju kao medicinsku bolest.
„Medikalizovali smo svaku emocionalnu tegobu“, rekao je Frensis za DV. „Ne postoji pilula za svaki psihološki i društveni problem.“
„Osamdeset procenata antidepresiva u SAD nepažljivo propisuju preopterećeni lekari primarne zdravstvene zaštite, kao lak način da pacijenta isprate iz ordinacije za 15 minuta“, rekao je Frensis.
Monkrif se slaže i tvrdi da se rizici i nuspojave SSRI često potcenjuju.
„To su lekovi koji utiču na hemiju našeg mozga i druge biološke sisteme“, rekla je. Ukazala je na seksualnu disfunkciju, zavisnost, osteoporozu, povećanje telesne težine, krvarenja i komplikacije u trudnoći kao moguće neželjene efekte. „Zaista bi trebalo da njihovu upotrebu svedemo na minimum“, rekla je.
Parijante se takođe slaže da upotrebu SSRI treba ograničiti. Kada deluju, ne treba ih koristiti neograničeno dugo.
„U idealnom slučaju, kod prve epizode depresije, počinje se sa antidepresivom — i možda počnete da se osećate bolje posle šest do osam nedelja“, rekao je.
„Zatim, šest meseci, devet meseci, najviše godinu dana kasnije, antidepresiv bi trebalo postepeno smanjivati i potom prekinuti. Osoba ne mora da uzima antidepresive ceo život samo zato što je imala jednu epizodu depresije.“
Izvor: Dojče Vele
