Piše: Luka Radonjić
Izgleda da tri stvari nemaju svoje granice. Svemir, ljudska glupost i crnogorska inferiornost u spoljnoj politici. Na ovo treće su nas jutros podsjetile „Vijesti“. Ova propagandna radionica je u drugi plan ćušnula informaciju da je MNE zatvorio tri od četiri poglavlja u evrointegracijama, a kao glavnu vijest isturili da je Hrvatska blokirala četvrto. I to su izručili kroz jedan ponizan ton, koji ima za cilj da odglumi samokritiku i da aktuelnu većinu udari vrhom cipele u cjevanicu: “Sami pali, sami se ubili”. Na temu domaće inferiornosti, prije par dana je zanimljivo govorio dugogodišnji diplomata i političar Miodrag Lekić, u policijsko- informativnoj emisiji Petra Komnenića, u kojoj autor graje na goste, grdi ih ako ne daju odgovore u skladu sa narativom njegove medijske kuće i još samo fali da ih udara prutom po prstima ako u prve tri sekunde ne daju tačan odgovor na pitanje. Kad smo kod toga, autor bi mogao da uvede praksu, da gosti tokom davanja odgovora drže ruke ispod butina, kako je u filmu „The Lives of Others“ predstavljano isleđivanje istočno-njemačkog Štazija.
Elem, Lekić, koji zbog iskustva i godina, nije imao status osumnjičenog, prostor je iskoristio dobro, da poduči crnogorsku javnost, i podsjetio kako je Hrvatska bila kompaktna, kada je nju u evrointegracijama blokirala Slovenija. Sa druge strane, u Crnoj Gori situacija je, kako je rekao, drugačija jer je dio javnosti, uglavnom opozicione, oduševljen hrvatskom reakcijom. I da ne bi gajili zablude, nije u parlamentarnoj većini situacija mnogo bolja kad je u pitanju stanje kičme. Značajnom dijelu te grupe slučajnih političara koji sticajem okolnosti čine većinu, ne pada na pamet da makar postave pitanje: Ako je Rezolucija toliko sporna, zašto Austrija (na čijoj se teritoriji nalazio logor Mathauzen) i Njemačka (na čijoj se teritoriji nalazio Dahau) nije reagovala kao Hrvatska na čijoj se teritoriji nalazio Jasenovac? Da nije to ipak, malo, samo malo i do hrvatske vlade? Jer kako to, da ministar hrvatskih branitelja, na šta je Lekić takođe podsjetio, izvjesni Tomo Medved, otvara bistu Miru Barešiću koji je ubio jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića 1971. godine (Rolović iz Bara). Nije taj primjer usamljen ali većina crnogorskih političara nije zainteresovana ni da ih čuje, a kamoli da o njima govori.
Što se blokade poglavlja tiče… ništa novo. Ono što je Slovenija radila Hrvatskoj, Hrvatska radi Crnoj Gori, i to je nasleđe bratstva i jedinstva. Sjutra će i Crna Gora to raditi nekome, a ukoliko ne bude imala kome, onda će samoj sebi. Ne onako kako to konstruišu Vijesti, već duboko poniznim i inferiornim odnosom. A stara poslovica kaže, ako sebe ne poštuješ, neće te poštovati ni drugi. Posebno ne Hrvati.
I neka neće.
Izvor: Fejsbuk
