Često u današnje vrijeme imamo priliku da vidimo mnogo depresivnih ljudi. Može se reći da je ovo najzastupljenija bolest našega doba. Po nekim prognozama ovaj trend će se još više uvećati. Zašto je to tako?
Uzroci su mnogobrojni. U našem balkanskom području lako je naći odgovor ili izgovor. Ratovi, teška ekonomska situacija, i sve ostalo što ide sa tim. Međutim imamo prilike da vidimo ekonomski najrazvijenije države svijeta, gdje se vjekovima nije ratovalo, ali ipak depresija i ostali psihički problemi uzimaju danak. Da ne govorimo o najkvalitetnijim medikamentima za ovu vrstu bolesti, koje su dostupne u ovim državama. Sve je otišlo toliko daleko da se u zadnje vrijeme počelo sa eutanazijom fizički zdravih osoba, pa i maloletnika, koje ne mogu da izdrže teret života. Ovo su da opet napomenem najrazvijenije države svijeta, sa najzagarantovanijom ličnom slobodom, demokratijom, kvalitetnom zdravstvenom uslugom, posebno psihijatrijskom. Ipak, situacija ne ide na bolje.
I u našem okruženju imamo priliku da sretnemo ljude, koji su vrlo uspješni u svakom pogledu, situirani, zdravi, ali ipak često moraju da ih tješe oni koji ništa nemaju od toga. Ni bogatstvo, ni zdravlje, i imaju gomilu drugih problema. Ovako nešto nije novo.
Mnogi invalidi imaju često pozitivniji odnos prema životu od najzdravih ljudi. Možemo reći da sve ovozemaljske blagodati nijesu garant sreće, blagostanja i raspoloženja.
Veliki broj svetitelja u hrišćanstvu živjeli su u teškom okruženju, bolesni, proganjani, ali ipak su tješili druge. Vrlo uspješno. Toliko da su se ljudi posle razgovora sa njima ili ispovijesti osjećali preporođeno. Jedan od skorijih primjera jeste slučaj ruske svetiteljke Marije Gatčinske.
Čitav život u bolestima, trpela nesnosne bolove, nepokretna. Umjesto nju danonoćno da tješe, rijeke ljudi su dolazile njoj. Pa i mnogi duhovnici, od kojih su sad neki i svetitelji, čak i mučenici. Period u kom je živjela, bio je izuzetno težak za Crkvu. Progoni duhovnika i vjernog naroda bili su strašni. Episkopi, monasi, sveštenici,kao i njihovi bližnji su usled zaista opravdane situacije padali u malodušnost. Ipak, nakon razgovora sa mati Marijom, situacija bi se kod njih drastično mijenjala na bolje. Tako neki su izdržali krst ispovijedništva i mučeništva, drugi su postajali sveštenici, đakoni,monasi i monahinje. Mati Marija je imala veliki dar utješiteljstva. Stekla je dar duhovnog rasuđivanja, kao i Isusove molitve. Nije mogla da se kreće ni da stoji. Ležala je stalno u krevetu, koji je podsjećao na sanduk. Toliko je i stekla uvid u ljudsku psihu, šta sve utiče na nju, počev od vremenskih prilika, demona, same ličnosti osobe, da ni dan -danas najeminetniji stručnjaci iz oblasti psihijatrije ne bi mogli da joj ne pozavide. Ali za razliku od njih ona je bila po mnogo čemu ispred. Imala je Blagodat, kojom je pomagala ljudima, koju je stekla nadljudskim trpljenjem i molitvom. Psihijatri imaju na raspolaganju jedino ljudsko znanje, koje je ograničeno, kao i medikamente. Vremenom sve više upadajući u mračne vilajete ljudske duše i sami postaju žrtve duhova zlobe iz podnebesja.
Iako se radilo o fizički naizgled nemoćnoj ženi, mati Marija nije ostala nezapažena od bezbožnih vlasti. Upali su joj u kuću, i onako nepokretnu u velikim bolovima, koje je stalno trpjela, vukli su je stepenicama, a njeno krhko tijelo je udaralo jako od svaki stepenik. Kao posledica ovakve torture i mučenja, ubrzo je preminula.
Sveta mučenica Marija Gatčinska i danas pomaže mnogim neraspoloženim ljudima, koji joj se mole. Njena pomoć nam je sve više potrebnija.
Sveta mučenice Marija Gatčinska, moli Boga za nas. . .
Miloš Lalatović
