Piše: Rade Maroević
Američki predsednik Donald Tramp najavio da će do isteka svog drugog mandata proterivati po milion ljudi svake godine. Kongres je zatim budžet agencije ICE, zadužene za hvatanje i deportaciju nelegalnih imigranata, podigao na 170 milijardi dolara za četiri godine, što je mnogo više nego što je dobila bilo koja savezna policijska agencija u istoriji Sjedinjenih Država. Na ulice američkih gradova izašli su do zuba naoružani maskirani agenti ICE-a, koji su otpočeli lov na imigrante i sukobljavali se sa Amerikancima kojima se njihovo delanje nije dopadalo. Nakon smrti Rene Nikol Gud u Mineapolisu, pokrenut je talas protesta protiv imigracione politike Donalda Trampa i postepenog prebacivanja policijskih poslova u ruke paravojnih formacija i privatnih kompanija.
„Amerika posle 100 miliona deportacija“ („Mir nacije koja više nije pod opsadom Trećeg sveta“) – reklama sa slikom Hirošija Nagaija na nalogu Ministarstva unutrašnjih poslova SAD na Iksu
„Mir nacije koja više nije pod okupacijom trećeg sveta“, natpis je iznad slike netaknute peščane plaže preko koje se prelama savršen talas. U hladu palme parkiran je „ševi impala“, ikona američke auto-industrije i zvezda filmova i serija, od „Dobrih momaka“ do „Lovaca na natprirodno“ (Supernatural).
Rade Maroević: Senka Gadafijeve Zelene knjige nad Libijom – Sve je isto, samo njega nema
Ova scena iz snova, slika japanskog umetnika Hirošija Nagaija, predstavlja viziju savršene Amerike kakva će biti kada iz nje, jednom, bude proterano 100 miliona ljudi. Tako bar smatra administracija predsednika Donalda Trampa, odlučna da zemlju očisti od imigranata, čiji se broj u SAD procenjuje na oko 53 miliona.
Na koji način će američko Ministarstvo unutrašnjih poslova, ili „Homeland Security“, što je njegov zvanični naziv, dobaciti do projektovanog broja od 100 miliona proteranih, protekle sedmice najbolje su osetila četvorica pripadnika indijanskog plemena Sijuks, koje su pripadnici Agencije za imigraciju i carinu (The United States Immigration and Customs Enforcement – ICE), u kolokvijalnom govoru Ajs, bez pregleda dokumenata potrpali u kombi i poslali u pritvor u Minesoti. U koji tačno, ni posle nekoliko dana nije bilo poznato.
„Građanin sam nacije Oglala Lakota… i s obzirom da sam državljanin SAD-a i pripadnik plemena Sijuksa, Ajs nema pravo da me privede“, navodno su bile poslednje reči jednog od ove četvorice beskućnika pre nego što su završili iza rešetaka u američkoj državi koja je ime dobila po indijanskoj reči za vodu – Minesota.
Slična sudbina zadesila je i dvadesetogodišnjeg Hozea Roberta Ramireza, još jednog američkog državljanina „pogrešne“ boje kože, kojeg su federalni agenti izvukli iz automobila u predgrađu Mineapolisa, takođe u Minesoti, i prebacili u pritvor iz kojeg ga je posle silnih peripetija izvukla majka koja je donela krštenicu.
„Mnogo je straha posle ovih situacija. Ispituju nas jer imamo tamniju boju kože. Bez dileme – to je rasizam“, rekao je Sem Strong, lider jedne od organizacija koje okupljaju starosedeoce Novog kontinenta.
Ubistvo Rene Nikol Gud
Četiri potomka ljudi koji su u Americi živeli mnogo pre nego što su se na ovaj kontinent doselili belci, uhapšeni su 8. januara, svega dan posle najkontroverznijeg događaja od osnivanja agencije ICE. Tada je jedan od njenih agenata u Mineapolisu upucao Rene Gud i pokrenuo talas protesta protiv imigracione politike predsednika Donalda Trampa i postepenog prebacivanja policijskih poslova u ruke paravojnih formacija i privatnih kompanija, angažovanih kako bi širom SAD-a lovili imigrante.
Slučaj Rene Nikol Gud (37), majke troje dece i američke državljanke, inače bele boje kože, koju je agent Ajsa Džonatan Ros ubio tokom protesta protiv policijske akcije, i potom prilično arogantno nastojanje vlasti da žrtvu proglase za krivca, dodatno su podelili Ameriku, i inače podeljenu na nekoliko tabora, beznadežno posvađanih oko niza suštinskih pitanja – od rasnih do spoljnopolitičkih.
Smrt Rene Nikol Gud
Neposredno posle pucnjave, predsednik Donald Tramp i njegov zamenik Džej Di Vens skočili su u pomoć Džonatanu Rosu i Gudovu proglasili za „domaćeg teroristu“ i „agresivnog agitatora“, kako su to prethodno već u nekoliko navrata učinili prilikom pucnjava u drugim američkim gradovima.
Pregledom snimka, međutim, može se prilično lako utvrditi da je Ros, pošto je odložio mobilni telefon, bez preteranih emocija ispalio nekoliko hitaca u ženu koja je vozila automobil, a zatim laganim korakom pratio njeno vozilo. Na snimku koji je neposredno pre pucnjave načinio Ros, čuje se i muški glas koji izgovara: „Jebena kučka.“
Rosova porodica, koja je stanovala stotinjak metara od Rene Gud, iselila se iz kuće dva dana posle incidenta.
„Ja sam gradonačelnik Mineapolisa i Tramp vas laže“, reči su Džejkoba Freja koje je „Njujork tajms“ u naslov teksta dan posle pucnjave, optužujući Belu kuću da u sveopštem progonu imigranata pokušava da ocrni sve koji se ovoj akciji protive.
Šta je ICE
Spajanje nekoliko federalnih agencija u ministarstvo unutrašnjih poslova nazvano „Odeljenje domovinske sigurnosti“ (U.S. Department of Homeland Security, DHS), formirano odmah posle napada 11. septembra 2001. godine, već od samog početka nije slutilo na dobro. „Njujork tajms“, „Njujorker“, pa i desno nastrojeni „Vol strit džornal“, već tada su upozorili da reč „Homeland“ (domovina, otadžbina) u nazivu novog ministarstva neodoljivo podseća na neka druga vremena u jednoj drugoj zemlji, gde je posebno ministarstvo kontrolisalo unutrašnju bezbednost, policiju i nadzor građana, odnosno na koncept koji su stanovnici Amerike ostavili za sobom odlučivši da u „Novom svetu“ grade državu u kojoj vladaju sloboda, individualna prava i ograničena vlast.
Dve godine kasnije, na talasu proglašenog sveopšteg Rata protiv terorizma, unutar ovog ministarstva formirana je 2003. posebna služba nazvana Agencija za imigraciju i carinu (Immigration and Customs Enforcement, ICE). Ova agencija već godinama „guta“ lavovski deo budžeta Odeljenja domovinske sigurnosti i polako klizi ka statusu kakav su u brojnim državama imale tajne policije.
Prvobitno, Ajs je zamišljen kao američka verzija francuske Žandarmerije ili italijanskih Karabinjera, čija je uloga u bezbednosnim snagama tih država precizno određena zakonom i koje decenijama nisu bile predmet bilo kakvih ozbiljnijih kontroverzi.
U novoj imigracionoj službi, suštinski, sabrane su aktivnosti koje su ranije obavljali carina, granična služba i služba za imigraciju. Iako je prvobitna ideja bila da se sve ove funkcije usmere ka borbi protiv terorizma, vremenom je mandat Ajsa, usled političkih pritisaka, prebačen na imigracionu politiku. Za razliku od granične službe (Border Patrol), čija je jurisdikcija ograničena na pojas od 150 kilometara od granice, Ajs može da progoni ilegalne imigrante bilo gde u SAD.
U vreme kada je u Beloj kući sedeo Barak Obama, Ajs je proterao više ljudi nego bilo kada ranije u američkoj istoriji, ali je akcija bila mahom usmerena protiv tek pristiglih doseljenika. Tokom osam godina Obaminog mandata, njegova administracija proterala je tri miliona ljudi. Pre toga, Džordž Buš Mlađi proterao je oko 870.000, Bil Klinton dva miliona, a Donald Tramp tokom prvog mandata (2016-2020) oko 1,2 miliona ljudi.
Američki liberali su godinama upozoravali da će, pre ili kasnije, problemi nastati ukoliko se Ajsu, kao gigantskoj policijskoj organizaciji, daju neograničene nadležnosti i ogroman budžet.
Lov na imigrante
Čim se januara prošle godine ponovo uselio u Belu kuću, Tramp je na čelo lova na imigrante postavio svog savetnika za bezbednost Stivena Milera. On je na ulice američkih gradova pustio do zuba naoružane, maskirane agente Ajsa, koji su jurili nelegalne imigrante i sukobljavali se sa Amerikancima kojima se njihovo delanje nije dopadalo.
Pošto je Tramp najavio da će do isteka svog drugog mandata proterivati po milion ljudi svake godine, Kongres je „Predivnim velikim zakonom“ (The One Big Beautiful Bill Act) podigao budžet Ajsa na 170 milijardi dolara za četiri godine, što je mnogo više nego što je dobila bilo koja savezna policijska agencija u istoriji Sjedinjenih Država.
Lideri Ajsa su odmah upumpali 30 milijardi dolara u kampanju za zapošljavanje novih agenata, pa je broj zaposlenih za relativno kratko vreme udvostručen. Još 45 milijardi dolara odvojeno za izgradnju i održavanje pritvorskih jedinica namenjenih uhvaćenim imigrantima.
„Želite li da sa svojim momcima proterujete ilegalne imigrante?“, pisalo je u objavi Ministarstva unutrašnjih poslova na Iksu, kojom se pozivalo na zapošljavanje novih agenata Ajsa. Za ovu kampanju korišćene su posebne tehnologije, a „targetirani“ su Amerikanci u vojnim bazama, na trkama Naskara (NASCAR races), u koledžima i na sajmovima naoružanja.
Sumanute sume su uplaćivane desničarskim influenserima za reklamiranje ICE-a, dok je svim novozaposlenima u agenciji, prilikom potpisivanja ugovora, uplaćivan i poseban bonus od 50.000 dolara.
„Svetlost će pobediti tamu“, objasnio je Stiven Miler, najavljujući da će se sva moć kojom vlasti raspolažu sručiti na glavu onih koji su se drznuli da poremete idiličnu američku pastoralu.
Žrtve Ajsa
Posle godinu dana agresivnih akcija Ajsa, tačan broj pucnjava u kojima su učestvovali njeni agenti nemoguće je tačno utvrditi. „Njujork tajms“ ih je izbrojao devet, „Vol strit džornal“ 13, „Tajm“ magazin 16. U ovim incidentima ranjeno je najmanje devet osoba, od kojih su pet državljani SAD-a. Najmanje dve osobe, uključujući Rene Gud, su ubijene. Američki portal Trejs tvrdi da je stvaran broj žrtava Ajsa dvostruko veći.
Pre Rene Gud, u Čikagu je u septembru 2025. ubijen Silverio Viljegas Gonzales, u koga je pucao agent Ajsa. Ministarstvo unutrašnjih poslova je tada tvrdilo da je agent prethodno bio ozbiljno povređen, ali je sam agent neposredno posle incidenta rekao da „nije ništa strašno“.
U prilično kontroverznim objektima koje američka vlada naziva pritvorskim jedinicama ICE-a, tokom prošle godine umrle su 32 osobe.
Za američku javnost bio je šokantan i slučaj ranjavanja Marimar Martinez u Čikagu u oktobru 2025. Ova legalna američka državljanka je komšije upozoravala da su u okolini federalni agenti. Jedan od njih joj je rekao: „Uradi nešto kučko“, pre nego što je ranio hicima iz automatske puške. Protiv agenta Čarlsa Egzuma nije pokrenut postupak, iako su u međuvremenu u javnost dospele poruke u kojima se hvalio kako je „ispalio pet metaka i napravio sedam rupa“. „Zapamtite ovaj slučaj, dečaci“, napisao je Egzum.
U još 13 incidenata agenti Ajsa su pucali „manje ubitačnim sredstvima“ poput gumenih metaka i „biber kuglica“. Ministarstvo unutrašnjih poslova je saopštilo da su agenti Ajsa u svih 13 slučajeva s pravom otvorili vatru jer su na njih jurili automobilima.
„Već je postalo redovno da nasilni agitatori vozila koriste kao oružje u napadima na naše službenike. Zabeležen je rast od 3.200 odsto napada vozilima. Agenti Ajsa su uvežbani da se odbrane od takvih napada“, navela je zvaničnica Ministarstva Trisija Meklaflin.
U najmanje tri navrata pucano je na pripadnike Ajsa. U Dalasu je u septembru nepoznata osoba pucala iz snajperske puške na jednu od kancelarija ove agencije. Pucač je promašio agente, ali je ubio dvojicu pritvorenika. Pucano je i u Kaliforniji i Čikagu.
Militarizacija policije
Opasan izgled i ratnička oprema agenata koji po američkim ulicama plaše građane, nisu samo proizvod Trampove strategije zastrašivanja, već i deo „Programa 1033“, inicijalno uspostavljen još sredinom devedesetih, prema kojem vojska deo viškova naoružanja i opreme manje ili više besplatno već decenijama prepušta policijskim i drugim bezbednosnim službama.
Pre Trampa, ubitačnim ali nepotrebnim oružjem policiju opremao je i Barak Obama, pa su policajci dobili desetine hiljada jurišnih pušaka, oko 200.000 šaržera, kamuflažne uniforme, opremu za noćno osmatranje, prigušivače i avione.
U arsenal čuvara Univerziteta Centralna Florida je 2008. godine, uz 23 automatske puške, dospeo i modifikovani bacač granata, a Državni univerzitet u Ohaju je, prema istom programu, 2013. godine dobio vojno vozilo MRAP posebno oklopljeno da izdrži udar improvizovanih bombi kakve su pobunjenici postavljali duž drumova u Iraku.
Od 2001. godine do danas, policijskim jedinicama prebačena je vojna oprema vredna 34 milijarde dolara.
Prošle godine agentima Ajsa su na raspolaganje stavljeni i helikopteri „blek hok“, korišćeni u racijama u Čikagu, kao i bespilotne letelice „predator“, a agencija je tokom 2025. kupila streljačko naoružanje vredno 71,5 miliona dolara, odnosno 636 odsto više nego prethodne godine.
Unutrašnji ratovi
Vojno naoružanje, međutim, nije jedini problem sa kojim se suočava Amerika u procesu jurnjave za nelegalnim imigrantima. Suštinski, evolucija policije prema ratnički nastrojenim formacijama korene vuče još od sveopšte društvene krize šezdesetih godina prošlog veka, kada je lokalnim policijama dozvoljeno da formiraju specijalne odrede, kakvi su se prvi put pojavili u Los Anđelesu 1960. godine. Danas takve jedinice, takozvani SWAT timovi, ima 90 odsto američkih gradova u kojima živi više od 50.000 stanovnika.
Nakon toga usledile su serije unutrašnjih ratova koje su od sedamdesetih godina objavljivale administracije raznih američkih predsednika – rat drogama, siromaštvu, terorizmu i, na koncu, imigrantima.
„Rat protiv droge“ (War on Drugs), koji je osmislio Ričard Nikson a u stvarnost preneo Ronald Regan, policiju doveo u položaj da je dobar deo građana SAD-a vidi kao neprijatelje, kada se proces umesto na hapšenje dilera sveo na iskorenjivanje korisnika. Prethodno se „Rat protiv siromaštva“ (War on Poverty), koji je proglasio Lindon B. Džonson, spletom okolnosti vremenom pretvorio u rat protiv siromašnih, što je dodatno odvojilo snage bezbednosti od američkog društva, da bi konačan udarac normalnosti zadale mere u sklopu „Rata protiv terorizma“ (War on Terror), koji je Džordž Buš Mlađi objavio posle 11. septembra 2001. godine.
Sve to je vremenom dovelo i do promene mentaliteta pripadnika snaga bezbednosti koji su u međuvremenu, mahom bez svoje volje, opremljeni sredstvima primerenijim ratištima nego urbanim sredinama. Na ulicama su počela da se pojavljuju oklopna vozila, a na rekama gumeni čamci „zodijak“ sa sonarima i drugim skenerima.
Policija se odjednom pretvorila u vojsku, koju su u brojnim američkim gradovima stanovnici počeli da doživljavaju kao agresora. U sukobima sa snagama reda u SAD su samo prošle godine ubijene 1.134 osobe.
Deo aktuelne agresivnosti vlade i vladinih agencija leži i u činjenici da je Tramp obećao bezmalo 3.000 hapšenja dnevno, pa se pritisak iz Bele kuće prelio na ulice američkih gradova, i to na najgori mogući način.
Privatizacija lova na ljude
Prva administracija Donalda Trampa je, kako bi negde smestila imigrante pre nego budu proterani, izdvojila 45 milijardi dolara za pritvorske jedinice, mahom privatne objekte koje je, posle serije kontroverzi, zatvorio Džozef Bajden.
Najveći takav zatvor bio je Nort Lejk u Mičigenu, koji je u junu prošle godine ponovo otvoren pošto je „Geo grupacija“, koja se bavi privatnim zatvorima, potpisala ugovor sa Ministarstvom unutrašnjih poslova o privremenom smeštanju uhapšenih imigranata.
„GEO North Lake Processing Center“, privatni federalni imigracioni objekat za obradu i pritvor lica u Boldvinu, Mičigen
U deportacije imigranata umešan je i Erik Prins, osnivač „Blekvotera“, pošto je navodno bio ključna spona u pregovorima Vašingtona i vlade El Salvadora oko prihvata ovih ljudi. Glavna ideja celog poduhvata bila je da se „opasni ljudi odvedu što je dalje moguće od Amerike“, a u El Salvadoru bi se smestilo bar 100.000 „najgorih kriminalaca“.
Prinsovoj firmi je već isplaćeno oko milijardu i po dolara za usluge „pronalaženja“ 1,5 miliona imigranata koje traže vlasti u Vašingtonu. Plaćenicima se, za sada, aktivnosti ograničavaju na pronalaženje ovih „begunaca“ i prijavljivanje njihovih boravišta agentima Ajsa (skip tracing). Ukoliko Vašington bude zadovoljan rezutatom, Prinsova kompanija će, po isteku ugovora krajem sledeće godine, dobiti i bonus vredan 121 milion dolara.
Istorijski, ovakav lov na ljude poslednji put je organizovan još krajem 18. veka, kada je Kongres ovlastio robovlasnike i njihove plaćenike da hvataju robove odbegle u severne države. Plaćenici su dobijali pet dolara ako se ispostavi da su uhvatili nekon od „slobodnih“ Afroamerikanaca i dvostruko više ukoliko su zaista zarobili odbeglog roba.
Prinsova kompanija ponudila se da preuzme deo tereta i od sudova pred kojima se određuje sudbina imigranata. Kako su odmah primetili skeptici u SAD, sa privatizovanom policijom, zatvorima i sudovima propast je gotovo zagarantovana.
Rade Maroević: Opkoljavanje Irana – duhovi doleteli do Indijskog okeana, svet na ivici novog rata
Početkom januara broj imigranata koje je Ajs držao u pritvoru dostigao je rekordnu cifru od oko 69.000. Tokom poslednjih godinu dana, prema nekim procenama, preko 600.000 ljudi je deportovano iz zemlje, što je još uvek daleko manje od broja koji je Trampova administracija odredila da mora biti uhapšen i proteran pre nego što se preostali Amerikanci odvezu do savršene plaže s početka ovog teksta na kojoj će, u hladovini palmi, dočekati naredne izbore.
Ukoliko se ove slike uopšte budu sećali, jer je njen autor, Japanac Hiroši Nagai, tužio američko Ministarstvo unutrašnjih poslova za krađu i zatražio da je hitno ukloni sa svojih naloga.
Izvor: RTS OKO
