Piše: Rik Baum
Prevod: Žurnal
Postoje vijesti koje se mogu pronaći na neočekivanim mjestima, koje zaslužuju mnogo veću pažnju i treba ih češće navoditi.
Jedan takav članak pojavio se u „Njujork tajmsu“ 10. decembra 2023. godine pod naslovom „Kupovina mira: Izraelski plan koji je podržavao Hamas“.
Drugi članak je objavljen u organizaciji „Hadasa“, Ženskoj cionističkoj organizaciji Amerike, čija predsjednica opisuje cionizam kao „pokret za nacionalno oslobođenje jevrejskog naroda“. Julsko-avgustovsko izdanje časopisa „Hadasa“ iz 2024. godine sadrži članak pod naslovom „Ignorisano sve dok nije bilo prekasno“. U njemu stoji kako su „višekratna upozorenja [od strane vojnih posmatračica] o mogućoj infiltraciji Hamasa“ [prije 7. oktobra] bila „ignorisana“.
Čitaoci članka u „Njujork tajmsu“ su obaviješteni da je „katarska vlada godinama slala milione dolara mjesečno u Pojas Gaze — novac koji je pomagao održavanje Hamasove vlade“. Pored toga, i od značaja, „izraelski premijer Benjamin Netanjahu ne samo da je tolerisao te isplate, nego ih je podsticao“. (naglašeno) Te isplate iznosile su na „milijarde dolara tokom otprilike decenije“. Dodatno, isplate, „navodno tajne“, su „dugo bile poznate i o njima se raspravljalo u medijima godinama“.
Bez ove podrške, da li bi Hamas mogao sprovesti akcije koje je izveo 7. oktobra 2023? Prema članku, Netanjahu je svaku sugestiju da je namjeravao da ojača Hamas nazvao „smiješnom“.
Većina onoga što je obuhvaćeno pričom ukazuje na suprotno.
Članak opisuje put u Katar, koji je preduzeo šef Mosada (izraelske obavještajne agencije) Dejvid Barnea samo nekoliko nedjelja prije 7. oktobra, pri čemu je upitan da li Izrael želi da isplate Hamasu nastave. Barnein odgovor je glasio u smislu da je „Izraelska vlada još uvijek pozdravljala novac iz Dohe, [prestonice Katara].“
Podnaslov članka u „Njujork tajmsu“ glasi „Premijer Netanjahu je rizikovao s jakim Hamasom (ali ne previše jakim) kako bi održao mir i smanjio pritisak za palestinsku državu.“ Ipak, prema izvještaju, „čak i dok je izraelska vojska imala borbene planove zu slučaju invazije Hamasa i analitičari uočavali značajne terorističke vježbe odmah preko granice u Gazi, te isplate su bile nastavljene.“ (naglašeno)
Naizgled humanitarna sredstva iz Katara, za koja se pretpostavljalo da imaju „humanitarne ciljeve… sada izraelski obavještajci vjeruju da su doprinijela uspjehu napada 7. oktobra“, jer su omogućila da se dio tih sredstava preusmjeri „na vojne operacije“. I vlada Benjamina Netanjahua nije znala za to? Da li je voda mokra?
Naveden je razlog za dozvolu podrške Hamasu :
„Još u decembru 2012, g. Netanjahu je izjavio poznatom izraelskom novinaru Danu Margalitu da je važno održati Hamas snažnim kao protivtežu Palestinskoj upravi na Zapadnoj obali. G. Margalit je u intervjuu rekao da mu je Netanjahu tada rekao da će dva snažna rivala, uključujući Hamas, smanjiti pritisak na njega da pregovara ka palestinskoj državi.“
Reporteri nastavljaju: „Zvaničnik iz kabineta premijera izjavio je da g. Netanjahu nikada nije dao tu izjavu. Ali premijer je tokom godina iznosio tu ideju i drugim ljudima.“Prema članku, Netanjahu je čak 2017. „lobirao u Vašingtonu u ime Katara… dok su republikanci pritiskali za uvođenje finansijskih sankcija Kataru zbog njegove podrške Hamasu.“
Ovaj lobistički napor se dogodio uprkos tome što je 2016. tadašnji ministar odbrane Avigdor Liberman napisao „tajni memorandum” Netanjahuu, upozoravajući da „Hamas polako razvija svoje vojne sposobnosti za napad na Izrael”, kako navode novinari „Njujork tajmsa”.
Podrška koju je izraelska vlada pružila Hamasu jasno predstavlja tipičnu imperijalističku strategiju zavadi pa vladaj. U ovom slučaju, pomaže se rivalu, čak i ako se smatra opasnim, kako bi se oslabila snaga drugog rivala.
Podrška koju je izraelska vlada pružala Hamasu prije oktobra 2023. godine već je bila prijavljivana u drugim medijima. „Tajms of Izrael“ je, znatno prije članka u „Njujork tajmsu“, objavio priču 8. oktobra 2023, odmah nakon napada Hamasa, sa naslovom: „Godinama je Netanjahu podržavao Hamas. Sada nam je to eksplodiralo u lice.”
U tom članku, Netanjahuova „politika“ tretirala je „terorističku grupu kao partnera“. Zašto? Prema tekstu, „cilj je bio da se spreči [predsjednik Palestinske uprave Mahmud] Abas… u napredovanju ka osnivanju palestinske države.” Kao rezultat toga, „Hamas je postao jači.“
Da li je izraelska vlada unaprijed znala za napad 7. oktobra?
Jedno od ključnih pitanja u vezi sa napadom Hamasa 7. oktobra jeste da li je izraelska vlada imala unaprijed saznanja o napadu i nije djelovala kako bi ga spriječila. Članak u „Njujork tajmsu“ navodi da su izraelski lideri i „obavještajni oficiri“ smatrali da Hamas „nije zainteresovan niti sposoban za napad velikog obima“. Ovaj list navodi da je riječ o „neuspjesima u obavještajnom radu i drugim pogrešnim procjenama“. Ipak, u istom članku se navodi da je izraelska vojska „posjedovala borbene planove za invaziju Hamasa i da su analitičari uočili značajne terorističke vježbe odmah preko granice u Gazi“.
Detalji o tim saznanjima unaprijed navode se u članku iz magazina „Hadasa“. Ovaj tekst opisuje mlade žene koje su kao dio Izraelskih odbrambenih snaga u okviru borbenog obavještajnog korpusa radile kao posmatrači, „nadzirući izraelsku granicu sa Gazom“ iz baze koja se nalazila na udaljenosti nešto više od kilometar od granice.
Džejk Džonson: Izraelski generalni štrajk protiv Netanjahuovog kabineta smrti
Iako su bile obučene za upotrebu vatrenog oružja, bile su nenaoružane zbog ranijih incidenata u kojima su neki posmatrači počinili samoubistvo.
Tog 7. oktobra, mnogi u toj bazi su poginuli, uključujući 15 nenaoružanih posmatračica, dok ih je sedam odvedeno u Gazu kao zarobljenice.
Priježe 7. oktobra, posmatrači su: „više puta obavijestili svoje nadređene da se čini da Hamas planira napad koji će vjerovatno uključivati proboj preko granične ograde…Još u maju 2023. godine…svjedočili su dijelu velike, cjelodnevne vježbe Hamasa koja je najvjerovatnije poslužila kao priprema za napad 7. oktobra.”
Jedna od posmatračica vidjela je, kako je novinar parafrazira, „mnoge Palestince kako prilaze graničnoj ogradi sa kartama, ispitujući područje i kopajući rupe“, ali su joj njeni nadređeni rekli da su to poljoprivrednici i da ne brine.
Mjesecima prije napada, druga posmatračica je opisala kako su se treninzi s jednom sedmično povećali na gotovo neprekidne i da su, kako je parafrazirano, „uključivali vožnju tenkova i čak prelazak granice u Izrael“.
Kada je portparol Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) upitan zašto „upozorenja posmatrača“ nisu „usvojena“, ova osoba je odgovorila: „Pitanja ove vrste biće razmotrena u kasnijoj fazi.“
U članku se navode razlozi za ignorisanje upozorenja posmatračica, uključujući polne predrasude u izraelskoj vojsci i njihov nizak čin. Jedna posmatračica objašnjava:
„Bile smo djevojke od 18 i 19 godina. Iako smo odlično poznavale cijelo područje i mogle o njemu pričati i u snu, nismo imale dovoljan čin, pa nas nisu slušali. Voljeli su da nas omalovažavaju. Nisam bila iznenađena.“
Mogu li postojati i drugi razlozi koji nisu navedeni u članku? Može li biti da je neko želio da napad Hamasa posluži kao izgovor za uništavanje i masovna ubistva kojima bi Izrael potpuno preuzeo kontrolu nad ostatkom palestinske teritorije u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali? Je li rat pokušaj ostvarenja snova o Velikom Izraelu (koji uključuje i južni Liban) koje su imali neki od osnivača Izraela?
Napomene:
1. Članak u „Politiko“ od 21. novembra 2023. citira bivšeg izraelskog premijera Ehuda Olmerta koji kaže: „U posljednjih 15 godina, Izrael je učinio sve da oslabi Palestinsku upravu i ojača Hamas. Gaza je bila na ivici kolapsa jer nisu imali resurse, nisu imali novac, a Palestinska uprava je odbijala da im da bilo kakva sredstva. Bibi [Netanjahu] ih je spasio. Bibi je napravio dogovor sa Katarom, i počeli su da šalju milione dolara u Gazu.”
Drugi članak u „Politiko“ ukazuje: „Najinkriminišuće je to što je sam Netanjahu 2019. na konferenciji stranke Likud rekao: „Svako ko želi da spriječi osnivanje palestinske države treba da podrži jačanje Hamasa.”
2. Članak u magazinu „Hadasa“ navodi da žene u IDF „čine 45 odsto nižih oficirskih položaja“, koji se smanjuju na oko „20 procenata na nivou poručnika“, te ih je sve manje i manje na višim oficirskim pozicijama. Drugim riječima, žene generalno nisu ravnopravne u IDF-u. Međutim, nakon 7. oktobra, „značajno se povećao broj žena koje se prijavljuju u borbene jedinice.“ Uprkos tome, posmatrači još uvijek nemaju oružje, a hijerarhija u vojsci ostaje ista.
3. Ben-Gurion je u Vikipediji opisan kao „primarni nacionalni osnivač Države Izrael i njen prvi premijer“. U knjizi „Rođenje Izraela“, koju je objavila Pantheon Buks 1987, autor Simha Flapan, posvećeni socijalistički cionista, navodi na str. 31: „Ben-Gurion je uvijek smatrao podjelu kao prvi korak ka jevrejskoj državi u cijeloj Palestini, uključujući Transiordaniju, Golansku visoravan i južni Liban.”
Rik Baum predaje političke nauke na Gradskom koledžu u San Francisku. Član je sindikata AFT 2121.
Izvor: CounterPunch