Piše: Milija Todorović
Saopštenje starješine Sabornog Hrama oca Nikole Pejovića, a u pogledu incidenta koji se odigrao prije dvije noći pred Hramom Vaskrsenja u Podgorici, primjer je zrelosti, pribranosti i temeljnog humanizma koji ima Crkva. A ima uvjek u kriznim situacijama. U skladu sa onim jevanđelskim da se „molimo i za neprijatelje“ Mitropolija je stala zaštitnički prema neuračunljivoj ženi koja se kolima zaletjela na crkvena vrata. Ne presuđujući unaprijed kakve su bile njene namjere. A onda je, istovremeno, pozvala javnost da ne čini ono što je navikla da čini: da etiketira i nasilnike i žrtve, tražeći im ili medicinske dijagnoze ili ideološke namjere. A to je javnost činila i u slučaju dva masakra na Cetinju, i u slučaju Alijagića …itd.
Sveštenik Nikola Pejović: Najvažnije da su povrijeđeni van životne opasnosti, utvrditi sve okolnosti
Mitropolija, na čiji je Hram izvršen atak upravo ima superiornu moralnu poziciju da ne uzvraća istom mjerom čak i ako bi se dokazali najgnusniji motivi napadača, a pogotovo u ovim danima kada se nesrećnoj ženi ne zna ni pravi identitet, a kamoli porivi koji su je vodili u gotovo samoubilački čin.
Postupak oca Nikole i držanje Mitropolije predstavlja obrazac kako se gasi vatra u užarenim glavama raznih fejsbuk jurišnika i instagram „šerlokholmseva“.
