Piše: Miloš Lalatović
Ušao jedan čovjek u Carstvo Nebesko i dobio visoko mjesto u njemu. Bio je prezadovoljan. Ali zadovoljstvo nije dugo trajalo.
Kako je ko ulazio i dobio mnogo manja mjesta od njega, čovjek je negodovao. Kad je na kraju ugledao svog najboljeg prijatelja na mjestu nekoliko stupnjeva ispod njegovog, načisto je poludio. Tražio je da lično odmah razgovara sa Gospodom Isusom Hristom o statusu navedenih osoba. Iako je ovo bilo previše drsko, Isus kao dobri Pastir odmah se pojavio. Tu su započeli raspravu.
„Odakle ovi teški grešnici i zgubidani ovdje“, upitao je Isusa?
„Šta tebi čovječe smetaju, na mnogo višim si pozicijama od većine“, pitanjem odgovori Isus?.
„Smetaju mi, mora da si nešto previdio, ovi ljudi su trebali da se nađu duboko u paklu, a ti si ih doveo u Tvoje Carstvo, zajedno sa mnom, žestoko sam uvrijeđen“.
„Brate“, reče Isus, „ne činim ti nepravdu, ti ne znaš koliko su se oni ljudi kajali i molili lično meni, a ja znam, zato se smiri i uživaj“.
„Ne“, čovjek se toliko razjari da uzbuni angele, prekide njihovu rajsku pjesmu, i reče,“ neću da budem ovdje, želim da izađem“.
„Dobro“, potvrdi Isus. Čovjek izađe iz Raja i ode u pakao. Iako je to bio najblaži stupanj pakla, vrlo se mučio. Sad mu je bilo krivo što nije na nekom mjestu bliže Satani, jer ipak nije on bilo ko. I zaista brzo preskoči mnoge nivoe i nađe se u dubini pakla sa mnogim zlim i opakim ličnostima, ali opet mu je i to bilo malo. Ne smiri se nesretnik dok se ne približi samome Satani. Tek onda bi zadovoljan, iako se mučaše, toliko, da se riječima ne može opisati, pa čak ni uzdasima, pogledom, suzama ili bilo čim.
Pakao je tajna za sebe, pogotovo na toj dubini.
Dok su oni ljudi iz Raja koje je ovaj čovjek omalovažavao napredovali, i dostigli velike nivoe Carstva Nebeskog svojim smirenjem, ovaj je svojom gordošću napredovao u sasvim suprotnom smjeru.
Na kraju svako sam odabere svoje mjesto.
