Piše: Aleksandar Tutuš
Prikazana je Trampova Amerika koja, kroz jevrejski „Fargo“ narativ, zaslužuje neke nove doseljenike – čitaj migrante – koji će nadomjestiti istorijsku nepravdu.
Naslov ima dvojako značenje; „kako gledati“ neizostavno predstavlja jednu kritiku filmskog serijala pod nazivom „Fargo“ koji nastaje od 2014. sa realizacijom prve sezone do ove godine, kada se u februaru 2024. emitovala posljednja epizoda pete sezone, i koji nastaje kao spin of po istoimenom filmu iz 1996. režisera braće Koen, Džoela i Itana. „Kako gledati“ kroz kritički pristup može značiti jednu skromnu sugestiju kako tumačiti posebnosti filmskog izražaja u „Fargu“, ali i uputstvo kojim redoslijedom gledati sezone „Farga“, naravno ako smo već nekad davno pogledali istoimeni film, što i nije uslov jer radnja nije povezana, osim što je film ilustrativni predložak nasumične okrutnosti bijele Amerike, čiji se organizam secira u svim sezonama serijala.
U tom hronološki pomiješanom špilu sezona, počinje se od sredine, apsolutni duh istorije ne kreće se linearno već ciklično. Bolje reći da je „Fargo“, ako govorimo o prostornom i vremenskom određenju svoje radnje svojevrsno putovanje kroz vrijeme, sa elementima drevnih učenja (Kalačakra) u kojima se ujedinjavaju tri vremena: kalendarsko, biološko i astrološko. Radnja koja se odvija na prostoru američkih saveznih država Minesote i Sjeverne Dakote, od tridesetih dvadesetog vijeka do dvadesetih dvadeset prvog, u svom stapanju i preplitanju sudbina likova čija aura prelazi iz sezone u sezonu, kao dinastija zla i destrukcije, gde dusi propasti i stradanja u svojim zapletima imaju i potpuno narativno neuklopive intervencije iz svemira, u vidu letećih tanjira, čija pojava u datom trenutku na krajnje volšeban način odlučuje o sudbini junaka.
Dakle, „kako gledati“ osim razabiranja poruke, ima i jedan prevodilački smisao, u kojem se radi o ispravljanju krivulje putovanja kroz vrijeme u ravan linearnog ljudskog poimanja, ljudskog kao vremenski ograničenog i za vječnost često slijepog.
Uzimajući u obzir da „kako gledati“ ne bi smjelo pokvariti samo gledanje, pokušaću da se zadržim na suštinskim značajkama ovog serijala, na način koji ipak neće zaobići opasne tačke, koje se po nekom nepisanom pravilu prešućuju naročito kad govorimo o mekoj moći subkulturnog prediktivnog programiranja, a koje u vrijeme atomske snage sadržaja sa ekrana mjenja svijest, a samim tim i svijet.
Primjer za ograničeni pristup razumjevanju mogla bi biti Geopolitika televizijskih serija Dominika Mojsija (Klio, 2016), u kojoj se vrlo osjetljivi „Fargo“ tek pominje, ali se i na drugim primjerima koje autor obrađuje očituje jedna nedovoljna hrabrost imenovanja značenjskih asocijacija. Doduše, u vrijeme nastanka Geopolitike televizijskih serija serijal „Fargo“ bio je još na začetku, ali moja namjera bila je utvrditi da ako se tumačenju prilazi politički korektno i stidljivo, to je jednako potpunom nerazumjevanju. Možda i gore, jer svjesno postavljanje hermeneutičkih granica je dio programinga. Znak „stop „ i zabranjeni smjer, zabranjene riječi za izgovoriti, pogotovo u osvit tzv. Zakona o govoru mržnje koji ubrzano usvajaju vodeće zemlje svijeta, bar one kojima je okrenuta naša politika.
No, kako god, radnja „Farga“ odvija se na prostoru Sj. Dakote i Minesote koji je simbolički, mjesto prvog susreta starosjedilaca sa došljacima iz Evrope, u pokušaju razmjene svojih dobara, uglavnom krzna. Prostor Dakote, ne nevažno, takođe je dio malo šireg područja velikog rata bijelaca vođenog sa narodima Sijuksa, Arikara, Čejena, Lakota i drugih 1875. i 1876, nakon pokušaja starosjedilaca da spasu posljednje pašnjake na kojima su pasli bizoni od invazivnog naseljavanja i gradnje željeznice. Napori domaćeg stanovništva završili su genocidom nad njima, iživljavanjem, brojnim zločinima i zadnjom fazom istrebljenja, nakon koje su starosjedilački narodi zatvoreni u specijalno namjenjene strateški sporedne teritorije – rezervate.
Crnohumorni prikaz neumjerene i nasumične količine zla moderne bijele Amerike, sa čestim aluzijama na zločine koji su se zbili na lokacijama poput Sijuks Folsa (Sioux Falls), grada u Južnoj Dakoti, gdje je 1979. ubijeno pet tinejdžera, permanentno je podsjećanje na prokletstvo koje prati mjesta davne nepravde i skrnavljenja postojbine istinskog vlasnika američkog tla.
Opet, kroz neopisivu atmosferu, posebno je prokazana bijela, kontinentalna Amerika, tradicionalni šerifi sa pirsingom u bradavicama, Amerika koja ne podnosi došljake, obojene. Trampova Amerika koja kroz ovaj jevrejski „Fargo“ narativ zaslužuje neke nove doseljenike, čitaj migrante koji će nadomjestiti istorijsku nepravdu.
U tom duhu počinje četvrta sezona, uz škripu užadi i miris povraćotine, u užasnom mraku potpalublja sudbine, koji će zamjeniti užarena polja pamuka za sve robove koji pristigoše u Novi Svijet. Hronološki, ta 4. sezona, u tom prevođenju na linearni jezik, bila bi uputan početak, s tom dozom pripovjedačkog stila Toni Kejeve „Američke istorije Iks“ (1998). Mješanje jevrejskog, irskog, italijanskog i crnačkog zla u igri kriminalnog prijestolja Amerike, koja postaje predvidljiva kad se kriminal kao privredna grana počne ulivati u legalne tokove državne ekonomije i višeg autoriteta.
Da li je slučajnost da se ta četvrta sezona premijerno prikazuje u 2020. godini, četiri mjeseca nakon ubistva Džordža Flojda, i to, gle čuda – u Mineapolisu, Minesota, sa sve tim globalnim zamahom izjednačavanja rasa i porijekla. Nije potrebno taj mikro sadržaj sa svojim značenjima posebno akcentirati. On je logički ustanovljiv, vidan, makar i kao trendovska aroma. Ne treba je ipak prešutiti, rizik od učitavanja je manje poguban od rizika podbacivanja u otkrivanju dubljeg smisla. Jedno je sigurno, iako su natpisi na početku svake epizode da su opisani događaji istiniti – a nisu – oni su ipak kao sudbina otete zemlje u nasilju i destrukciji, kako prema spolja, tako i prema unutra, stilski na mjestu a suštinski ne promašuju. U takvom svijetu, niko nije zaštićen.
Nakon četvrte sezone i opšte priče o klečanju bjelaca pred svojim nekadašnjim robovima, četiri mjeseca nakon ubistva Džordža Flojda baš u Minesoti, „kako gledati Fargo“ upućuje na sezonu broj dva. Ona se odigrava te famozne 1979 godine, kad se Amerika podigla na noge nakon masovnog ubistva u Sijuks Folsu. Zapravo, ovdje pitoreskni sloj kriminalne borbe za prevlast, fantastičan zaplet, vanserijska akcija i nadnaravni triler koji može smisliti samo filmadžija Jevrej – slika je sloma suverenizma u svijetu, u dvije faze. Dva svjetska rata, od kojih je prvi za globalnu operaciju značajniji. Njemačka porodica koja na američkom tlu razvija špeditersku mafijašku organizaciju mora razumjeti nove trendove i postati dio globalne mreže. Zamjeniti vrijednosti, uskladiti prioritete. Sezone u „Fargu“ na prvi pogled su zasebne, no ipak imaju međusobnu vezu. One opisuje proces, i u pravilu su poveznice i ljudi. Jedan crni dječak iz četvrte sezone, koja je u poretku zapravo prva, u drugoj sezoni, koja je u svakom pogledu druga, ali i značenjski najbogatija, postaje vojnik globalne armije i boja njegove kože više nije važna.
Tek nakon druge na red dolazi prva sezona, koja je prva samo po godini kad je snimljena. Ona podsjeća na istoimeni film, jer je stalno snijeg i glavni lik je nespretan i nesiguran. I ništa više. Prva sezona, kao i ostale doduše, ukazuje na pitanja kao što je; šta je to američki san, da li je moguće snivati na grobljima, na nečijim tuđim i davno pokopanim snovima. Procvat osiguravajućeg sektora 2006. godine, privid krupnog napretka pred samo urušavanje tržišta jeste oslikani pejsaž gdje se iznova pojavljuju aveti prošlosti. Ovog puta misteriozni lik, koji je nestao davne 1979, ulazi u živote mirnog gradića u kojem se sve može, i nikom uspjeh nije zabranjen, jer to je Amerika, ali…
U 21. vijeku, nekoliko godina nakon prve sezone, odvija se radnja treće sezone, tačnije 2010. godine. Kao nekad starosjedioci pašnjake, sad je lokalni preduzetnik – koji je takođe u blistavilu ostvarenog američkog sna zaboravio na oprez – izgubio utjecaj u svojoj kompaniji i dobio za partnera samog đavola. Treća sezona vrlo podsjeća na književni klasik Mihaila Bulgakova, vanvremenu problematiku iz „Majstora i Margarite“, na američki način, novac koji dolazi u nevjerovatnim količinama, prosto pada s neba, ali u dogovoru koji košta duše.
Ispod tog nivoa, još dublje, leži međusobni omaž i poštovanje koje međusobno ukazuju jedni drugima Linč i braća Koen. Predjeli onostranog s prepoznatljivim mozaikom i Lilandom (Ray Wise), glavom i bradom iz „Tvin Piksa“, poslužiće u ovoj sezoni da se na krajnje neočekivan način u red istorijskih aluzija uvrsti još jedna tema – stradanje Jevreja u Ukrajini. Preslikavanje američkog konteksta i slojevitosti zločina na duhove koji se nesmireno prelivaju preko kontinenata. Uzevši u obzir krajnje nepristrasno današnja zbivanja u Ukrajini, i sve što se dešava od 2014, pitanja isljednika Lilanda Juri Gurki, potomku Kozaka, otvaraju vrata mnjenju da je kroz kalendarski, biološki i astrološki aspekt vremena grijeh neprolazan i ne zastarjeva, sve dok se ne naplati.
Na kraju peta sezona, i hronološki, i po ovom brzinskom vodiču kroz „Fargo“, premijerno emitovana prošle i ove godine – u čijem se prvom planu ističu (kao i u ostalim sezonama) jaki ženski likovi i smušeni muškarci, ili oni koji su kao predodređeni za borbu, vođeni pogrešnim idealom zapravo predodređeni za nestanak. Žena je u „Fargu“ ta koji raspetljava čvorove i osigurava opstanak.
U petoj sezoni podvlači se da „meka moć“ nije bez kontrole ni na trenutak i predstavlja doprinos izbornoj godini u Sjedinjenim Državama, kroz karakter zlog šerifa koji bi da vrati odbjeglu Ameriku – svoju bivšu – koja u nekom novom životu, pritisnuta neočekivanim problemima, mora da prizna bližnjima svoju mračnu prošlost. A šerif koji se skriva iza citata iz Svetog Pisma, vodi mračan i poročan život pun nastranosti i zla. U jeku kampanje otkriva se štošta pa i mrlje u finansijama. „Kako gledati Fargo“ to prepoznaje kao nastranost ove produkcije, ali „svrstaj se i snimaj zauvijek“ jeste ono što dobro znaju članovi kluba.
Tu bih se zaustavio, ne želeći odveć da kvarim gledanje onima koje sam ovim tekstom možda zaintrigirao da na nekoj od platformi za onlajn striming potraže ovu seriju i pokušaju da prepoznaju neke gore opisane motive.
Izvor: Stanje Stvari
