Piše: Miloš Lalatović
Jedno od pića koje su pili preci današnje omladine na prvom ljubavnom sastanku kao i njihovi ovovremeni potomci na istom, bila je koka kola. Čudesno neobično piće nastalo 1886. godine.
Možda je baš neki dečko zaprosio djevojku sa bocom ovoga napitka u ruci, a to se isto desilo i njegovom pradjedi. Koka Kola je piće koja je obilježila mladost mnogih generacija omladine već blizu sto pedeset godina. Mnogi su se zaljubljivali, tugovali, radili teške noćne smjene i poslove, željeli da budu moderni sa ovim napitkom u ruci. Koka Kola je više od pića. Ona je tokom vremena promijenila mnoštvo uloga. Od pića u početku sa dosta neobičnim sastojcima za današnje uslove, od kojih pojedini spadaju u zabranjene droge, tada su bile legalne, do preko urbanog trenda mnogih subkultura, pa i sredstvo politike, koje je služilo za širenje američke meke moći naročito tokom Hladnog rata. Više su Koka Kola, rokenrol i Levis farmerke uradile za pobjedu Amerike nad Sovjetskim Savezom nego mnoge bojeve glave nuklearnog naoružanja. Ova sredstva i marke kao da su imala magijsku moć i okretala je mlade iz neprijateljske države na svoju stranu, čime su se mogli smatrati izdajnicima svoga naroda.
Hitler sa svojim fanatičnim govorima nije ni približno uradio ono što je Koka Kola. Koka Kola je i danas nezaobilazan pratilac muzičkih i sportskih dešavanja. Vlasnici ove kompanije, recept za ovaj čuveni napitak otkrivaju samo ograničenom broju ljudi i nikad ne putuju zajedno. Jer, ako neko doživi nesreću, recept se mora sačuvati. Vlasnik kompanije Koka Kola je jedan od najbogatijih ljudi svijeta, a jedno vrijeme je bio i najbogatiji.
Koka Kola je bila inspiracija umjetniku Endiju Vorholu, slikajući slike sa natpisom popularnog napitka, a zajedno u konkurenciji je bila i Kempbel supa, kao i ostali proizvodi masovne kulture. Slikao je i portrete Žakline Kenedi i Merilin Monro kao ikone popularne kulture. Sam Vorhol je hvalio popularnu kulturu zbog njene dostupnosti svim slojevima društva, tako je uzimao baš primjer Koka Kole. Govorio je da istu Koka Kolu pije i beskućnik na ulici i predsjednik Amerike, i da bolja ne može postojati bez obzira koliko novca imali. Tako da je ovaj napitak imao određenu i socijalnu funkciju, uklapanje u društvo nižih slojeva stanovništva, njihove ravnopravnosti, naročito crnaca u Americi.
U svakom slučaju Koka Kola ostaje proizvod koji traje i uvijek je mlad bez obzira na svoje godine.
