Piše: Milko Grmuša
Sinoć u Dejtonu unitaristi i intervencionisti u BiH dobili su jasnu poruku. Ne izrečenu diplomatskim floskulama, već u formi geopolitičkog šamara: „Ne očekujte od nas da donosimo odluke umjesto vas. To je vaš posao, ne naš.“
Vrh američke administracije poručio je da se BiH mora voditi u skladu sa sopstvenim Ustavom. Iza toga stoji dublja strategija: Vašington se postepeno vraća starim principima ograničenog intervencionizma, fokusirajući se na sopstvene interese, mir i ekonomiju.
To je jako loša vijest za političko Sarajevo, ali, istovremeno, to nije nužno dobra vijest za Banju Luku, ni za Mostar. Zašto? Zato što otvara prostor Evropi. A kad Evropa „petlja“ na Balkanu, često se završava tragično — kako istorija više puta pokazuje.
Politika Republike Srpske ne smije olako tumačiti ovaj američki signal. Nije dovoljno što SAD i Kina ostaju neutralne, Rusija blagonaklona, a Mađarska investitorski naklonjena. Iako je to objektivno daleko više nego što smo imali devedesetih — nije dovoljno, pogotovo u ovom trenutku. Evropske prestonice, naročito Berlin, Pariz i London, mogu delovati mnogo agresivnije nego ikad prije.
I to u trenutku kada je društvo unutar same Srpske duboko razjedinjeno. Nemamo konsenzus ni o jednom važnom pitanju. Zašto? Jer u Republici Srpskoj danas nije važno šta znaš — već koga znaš. A u takvom ambijentu, ljudi ne vjeruju u institucije. Ne vjeruju u pravdu. Ne vjeruju u svoju državu.
Aleksandar Živković: Kako je Vučić upoznao patrijarha Pavla?
A upravo tu leži suština. Suverenitet se ne gradi na parolama, već na vladavini prava. Bez toga nema ni slobode, ni napretka, ni unutrašnje snage.
Dvije Jugoslavije su se raspale upravo zato što nisu izgradile unutrašnji politički konsenzus, niti pravnu državu. Stranci su to znali i iskoristili. Isti scenario sada prijeti na manjem, ali jednako važnom nivou.
Mi u Srpskoj često smo bili zaokupljeni Bosnom i Hercegovinom, državom koja nikada stvarno nije ni bila izgrađena. Riječju, dok smo se borili protiv iluzije nismo izgradili ono što je trebalo da bude naš projekat — pravednu, slobodnu i funkcionalnu Republiku Srpsku.
Jedna zemlja nije suverena zato što to neko kaže, već zato što građani to osjećaju. A to se ne postiže korupcijom, namještenim tenderima, nepotizmom i partijskim kartelima. To se postiže vladavinom zakona, znanjem i dostojanstvom pojedinca.
Republika Srpska još ima šansu. Ali samo ako postane primjer slobode, prava i znanja. Ako se izgradi kao pravna država — biće u poziciji ne samo da sačuva sebe, već i da ponudi BiH jedini racionalni model — konfederalnu zajednicu ravnopravnih naroda i entiteta.
Ignorisati realnost globalne zavisnosti bilo bi neodgovorno. Balkanski narodi nemaju resursa da opstanu izolovano. Ne treba da se ujedinjujemo jer se „volimo“. Ne moramo. Ali moramo sarađivati — jer nas istorija uči da kada smo razjedinjeni, uvijek smo bili glineni golubovi tuđih ambicija.
Izvor: Milko Grmuša/Fejsbuk
