Jedan od simptoma mentalne zakržljalosti su i ove teorije zavjere, koje se, opet, kuvaju u partijskim kancelarijama a onda puste u etar i niz vjetar da se uz ove prave požare upale i požari u ljudskim glavama.
Dakle, politički cilj jeste jasan: nipošto, ali nipošto, čak ni uslovima ovakvih katastrofa, ne dopustiti da raste duh solidarnosti i zajedništva. Što bi Andrić rekao, „izgoreti u požaru svetova, izgoreti bez ostatka“; samo u našim prilikama ostaje nedirnuta mržnja i stranačka agenda. To će ovdje preživjeti i Armagedon.
I, tako, dok se davimo u reinterpretacijama istorijskih košmara, sadšnjica nam, zapravo, savršeno objašnjava zašto je naša prošlost puna krvomutenje, zašto je to jedan isti i vječni rat koji vodi Kain protiv Kaina.
Sve, ali apsolutno sve ovdje se preobražava u instrument za političke ili nacional-šovinističke potrebe. Tako i ovi požari, a koji su, opet, manje opasni naspram požara u glavama. Ako ništa drugo, jednom će pasti kiša i sačuvati ono što preostane nakon vatre, neku travku, neku kuću, neko stablo. Ali ljudi će, nažalost, ostati isti. Isti oni kojima je i Drugi svjetski rat bio samo podesna okolnost da iskažu svoju krvožednu i krvomutnu narav, a, potom, da sve to opravdavaju borobom za više ideale. Pa da. Kao i danas. Traži se „piroman“ politički isplativ, a ne onaj pravi koji je napravio štetu svima.
