Piše: Vilijam Šrajver
Neminovni sumrak Američke imperije doveo ju je do svog sudbonosnog paradoksa. Pred njom je dvojak izbor: da povede rat i propadne — ili da ga ne povede, a ipak propadne. Ovo su karte koje su na stolu:
Kina
Ni Južna Koreja, ni Japan ne žele da imaju bilo šta sa ratom protiv Kine. Jedino su Filipini ostali dovoljno naivni — ili dovoljno potčinjeni — da se pridruže tom avanturizmu. Amerikanci su, kako se čini, povukli još jednu brigadu iz Južne Koreje. I nastaviće s tim. Dobro znaju — i ne mogu da ne znaju — da bi Sjeverna Koreja, ako se na to odluči, mogla ubrzo pokoriti čitavo Korejsko poluostrvo. Kina i njena priobalna mora nalaze se na drugom kraju svijeta, dok njene odbrambene mogućnosti iz dana u dan postaju sve moćnije. Ona svoje vode ne brani — ona njima gospodari. Pentagonu mora biti jasno: ukoliko dođe do oružanog sukoba sa Kinom u zapadnom Pacifiku, logistika će biti nemoguća misija. To jednostavno ne može da se izvede. Svako ko misli suprotno, bolje da se vrati elementarnoj matematici.
Iran
Kad je riječ o ratu s Iranom, cjelokupna geografija je protiv Sjedinjenih Država. Iran je izrazito planinska zemlja, koja je tokom hiljada godina naučila kako da te planine pretvori u svoj najjači odbrambeni bedem. Preživio je mnoge osvajače — i uvijek iznova pokazao da zna kako da se brani. U stanju su da izvedu vojsku od milion ljudi, pristojno opremljenu i obučenu. U 21. vijeku savladali su umjeće izgradnje dubokih, teško utvrđenih tunela u planinskim masivima — skloništa koja predstavljaju prave tvrđave u srcu stijene.
Tehnološki, Iran je daleko napredniji nego što većina svijeta shvata. U domenu raketnih sistema, kako ofanzivnih tako i defanzivnih, dostigli su impresivan nivo. Za SAD predstavljaju znatno veći izazov nego što su to bili Jemenci u posljednjih godinu i po. I zaista, u sposobnostima projekcije sile na daljinu, Iran se pojavljuje kao gotovo ravnopravan protivnik.
Američka mornarica bi mogla djelovati u južnom Crvenom moru, Adenskom zalivu, Omanskom zalivu, Ormuzkom moreuzu i Persijskom zalivu — ali samo uz ogroman rizik. Svaka američka baza u regionu nalazi se duboko u dometu iranskih raketnih udara. Američka mornarica vrlo jasno pokazuje da nije u stanju da obezbijedi morsku logistiku ka Persijskom zalivu. Nedostaju im i brodovi za transport teškog tereta, i kapacitet da te brodove zaštite. Pa oni ne mogu ni Bab el-Mandeb da otvore!
Rusija
Sa geografskog i logističkog stanovišta, jedini rat koji je uopšte zamisliv jeste onaj u Ukrajini — protiv Rusije. SAD, makar, već imaju vojne baze i stacionirane snage u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Poljskoj, Rumuniji, Finskoj i u baltičkom fantasmagoričnom „čivava-svijetu“ — kao i ono što je do sada služilo kao relativno pouzdana logistička arterija ka svim tim područjima. Naravno, pitanje je koliko bi takvo stanje moglo opstati u uslovima pravog rata — to je već druga priča.
Jer, znate, Rusi su sada bez ikakve sumnje najborbenija i najiskustvenija vojna sila na svijetu — bar kad se rat vodi na njihovom pragu. Dakle, ako ste imperija koja misli da joj je potreban rat kako bi bar na kratko obnovila svoj značaj i privid stare slave… e, onda su vam ovo opcije.
Sic transit gloria mundi — Tako prolazi slava svijeta.
Vilijam Šrajver (William Schryver) je američki softverski inženjer i publicista iz Sidar Sitija, Juta, aktivan na platformi Substack pod pseudonimom „imetatronink“, gde objavljuje tekstove o geopolitici, istoriji, ekonomiji i vojnim pitanjima.
Izvor: Substack
