Piše: Aleksandar Živković
Mnogo se ovih dana, i površno, govori o odnosu Blaženopočivšeg patrijarha Pavla sa vlastima i opozicijom svog doba. Umesto usijane polemike, nudim jednu više anegdotu, koja baca dodatno svetlo na taj odnos.
Godina je 1994., radikali su u opoziciji Miloševiću zbog sankcija Srbije Republici Srpskoj. Jedne nedelje patrijarh Pavle je služio liturgiju i prvi pomen protosinđelu Jovanu Rapajiću, teologu, bogomoljcu vladike Nikolaja, a za vreme rata ispovedniku Draže Mihailovića i šefu 1944. godine formiranog Verskog odseka Ravnogorskog pokreta. Jovan Rapajić je streljan od partizana maja 1945. u Foči.
Organizator pomena bio je bivši ravnogorac Radoslav Braca Pavlović sa svojom ekipom intelektualnih saboraca koja se okupljala oko časopisa „Država“.
Potpisani je od profesora Svetomira Bojanina čuo za ovaj događaj, a kako sam u to vreme uglavnom išao na patrijaraške službe, tim radije sam otišao u Crkvu Svetog Arhangela Gavrila u Humskoj ulici.
Posle službe je sledila daća i razgovor o Jovanu Rapajiću (tada se iz Amerike vratio i njegov drugi saborac Ratibor Đurđević) u parohijskom domu. Još da dodam da je subotnja Politika donela obaveštenje o događaju.
I da pređem na stvar: posle službe vidim kako idu ka kapiji porte dvojica poslanika SRS, Aleksandar Vučić i Stevo Dragišić. Malo su zastali na izlazu i to iskoristim i pozovem ih da dođu u parohijski dom. Bio je to za njih strani svet, za Bracu Pavlovića nisu ni čuli, Šešeljevi četnici su bili iz nekog drugog filma. A sa patrijarhom Pavlom nisu imali prilike da se upoznaju. Osetio sam da se malo plaše kako će biti primljeni, pa sam ih doveo do starešine hrama. On, naravno, gospodu narodne poslanike najlepše primi i posadi Vučića sa desne, a Dragišića sa leve strane patrijarhove.
I sve je bilo „kako trebuje“, ostali su i na daći i na razgovoru. Pišem ovo, samo da kažem da je opozicija imala u vreme patrijarha Pavla najnormalnije „mesto za stolom’. Sad kako je ne znam, ne znam više ni ko su gospoda narodni poslanici, ali verujem da bi bili podjednako primljeni kada bi došli u hram.
