Piše: Milovan Urvan
Nu, nije tema za šalu, ali djeluje farsično što svako malo pročitamo o mukama koje seljani iz okoline Nikšića imaju s međedima.
Jednom skoro usmrtili lovca, drugi put nagradili stado ovaca, treći put usmrtili kravu… Dočim, ako se neko usudi kao nedavno nekolika lovca da se (samo)odbrani likvidacijom nekog predatora, tada brzinom munje stiže dojava organima reda, a branitelji stoke i imovine završavaju iza rešetaka.
Slične, premda ne tako drastične nevolje prave i čopori pasa što šestare okolinom pa i samim jezgrom grada pod Trebjesom. Nu, tko je imao priliku da se kreće nikšićkom obilaznicom, morao je upamtiti tu trasu po nasrtajima nekih pedesetak džukaca, a onda i pomisliti kako bi trebalo vožnju automobila savladati skijaškom tehnikom slalom i veleslalom. Jerbo, (s)udar s bizinima mogao bi nanijeti grdnu štetu na autu, a tek bi se moglo završiti i iza rešetaka. Haj, ti objasni da nijesi namjerno! Haj, objasni da si bježao udesno koliko si mogao.
Avaj, oba problema moraju ići na dušu državnim organima. Ta, nijesmo izuzetak u problemima ove vrste u jevropskom spektru država. Nu neke su veoma efikasne. Mi nismo. Mi ne tražimo ništa više osim da se predatori i bizini drže na lancu. To neka radi država. Valjalo bi malo prokljuviti zakona, te vidjeti kako se sve može krivično ćerati država ili pak opština što ne haje za zdravlje, imetak i bezbjednost svoji građana i seljana.
