Amanet vladike Petra Prvoga je pjesma koju je prvi put zapisao Vuk Stefanović Karadžić. Objavljene su u ovom obliku u djelu Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.
Fala Bogu, čuda velikoga,
Crna Gora steče gospodara,
Visokoga Petra Petrovića,
Prve kuće i gospodičića.
U tome im divno zapoviđe
Da se ljube kao braća prava
I da služe cara rusinskoga;
Dobro njega care milovaše,
Crnu Goru aznom poznavaše.
A Bog dade i sreća od Boga,
Crna Gora zadobi poštenje,
Te posječe Mamuta vezira
I dobro se sabljom obranila
I slobodu sebe održala
Da ne dava arača Turcima,
Kako što se bila naučila.
Tada velje knjige nakitio,
Te je posla caru rusinskome:
„Gospodare, care od Rusije,
Mož’ li znati, jes’ li zapazio,
Kad si mene sebi privatio
I kad si me divno zakrunio,
Te sam moje crkve okitio,
Crnu moju Goru pridržao?
Fala tebe, dragi gospodare,
No te molim, ne zaboravi me,
E sam starac teško oslabio,
Ne mogu ti u Rusiju doći!
No evo ti mojega sinovca,
Rada đaka od šesnaest ljeta,
Jeste nešto malo naučio,
Predajem ti njega na amanat,
Na amanat i u tvoje ruke!
Bog da znade viđet’ li ga kade,
Zašto sam se ljuto razbolio,
Pa te molim, a Bogom te kumim,
Kada čuješ da sam preminuo,
Ne zaborav’ moju sirotinju,
Sirotinju golu i nejaku,
I ne pušti moju Goru Crnu
Da mi zemlju preuzimlju Turci
I đečicu dave kao vuci,
No mi gledaj zemlji gospodara,
Da je brani od zlije dušmana!
Ako vidiš, mili gospodare,
Da je za čem moj sinovac Rade,
Pošlji njega, a za tvoju sreću,
Da on čuva moju Goru Crnu;
Ako ne bi njima gospodara,
A od moje kuće Petrovića,
Na muke će biti Crna Gora,
Kao đeca bez oca svojega.
A jadni su i siromasi su:
Nit’ je mora ni ravnoga polja,
No golije krša i kamena,
Ema vazda čuvaše poštenje.
Još te molim, mili gospodare,
Priruči se caru nebeskome
Da ugodim Bogu jedinome,
Da pridržim moju sirotinju
U poštenju i svom zavičaju,
U slobodi i svome zakonu!
I više ti pripisati neću,
E ne mogu, dušu ispuštiću,
No evo ti na amanat Rada —
Što učiniš, ja te blagodarim,
Zašta bude, nek’ je gospodare,
Sve u Boga i u tvoje ruke!”
Crni mu je mour pritiskao,
E je svoju zemlju ostavio,
A jakome Bogu otišao
Da on dvori cara nebeskoga.
Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
Literatura
- Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd, 1974.
