Piše: Oliver Janković
U nekoj vrsti male slatke osvete Amerikamcima za sinoćnji poraz u košarci, Srbija je u vaterpolu onemogućila SAD toliko željeno (još od Pekinga 2008) finale u ovom sportu na vodi. Čak ima i reciprociteta u velikim izgledima koje su nagovještavali sinoćnji autsajderi, srpski „orlovi“ u košarci u odnosu na favorizovani „drim tim“, sa šansama koje su davane američkim vaterpolistima u odnosu na dvostruke olimpijske šampione – delfine. Međutim Srbi sinoć zbilja jesu zaprijetili Amerikancima pod koševima, ozbiljno i opasno.
A Amerikanci Srbima u bazenu nijesu nimalo. Ne znam kako bih objasnio ovaj fenomen srpskog vaterpola: tri godine bez i jedne jedine medalje na evropskim i svjetskim prvenstvima, i sada u potpuno novom sastavu, sa novim trenerom, ponovo u borbi za zlato, u trećem uzastopnom olimpijskom finalu? Neka mješavina pobjedničkog mentaliteta, nesumnjivog kvaliteta koji se konačno podložio u funkcionalnu cjelinu, i moguće – inata. Inata u odnosu na gomilu propusta tokom ovog olimpijskog ciklusa, i inata u odnosu na sve ono što je srpski olimpijski tim propustio tokom ovih Igara u Parizu.
Njihovo srebro nam je velika utjeha i radost poslije 7 dana čekanja od kad je Novak osvojio svoje fenomenalno zlato. A njihovo eventualno zlato – izjednačilo bi rekord Srbije iz Tokija od 3 osvojena zlata. Za razliku od istovetnog vaterpolo finala u Riju 2016, sada su Hrvati izraziti favoriti, sa kontinuitetom titula u prethodne dvije sezone. Ali, s obzirom kako su delfini ispreskakali Grčku pa Ameriku, to više nije relevantan faktor. Srpski delfini su učinili da sa nestrpljenjem, baš onako sportski i navijački, iščekujemo posljednji olimpijski takmičarski dan. Učinili su da smo živi i aktivni do samog kraja.
Aleksandra Perišić u tekvandou nastavila je tradiciju srpskih medalja u ovom sportu, koja neprekidno traje od Londona 2012 evo do Pariza, bez prestanka. Ne umanjujući značaj broja od dvije zlatne (do sad osvojene) medalje, moramo naglasiti da nas je Aleksandra ovim olimpijskim finalom dodatno obradovala, i osvojenim srebrom podigla rejting Srbije na olimpijskoj tabeli.
To što jutros imamo zagrantovane 4 medalje zvuči isto ili slično sa uspjehom u Pekingu (3 – srebro i dvije bronze) i Londonu (4 -zlato, srebro i dvije bronze), a vrlo polovično u odnosu na 8 medalja iz Rija i 9 iz Tokija.
Međutim, kako imamo zagarantovana 2 zlata i 2 srebra to je uspjeh ravan onome iz Rija, a u iščekivanju vaterpolo finala , još smo i igri da ponovimo uspjeh iz Tokija gdje smo imali 3 zlata.
Pri svemu ovome, da ne zaboravimo, da nas danas očekuju dvije borbe za još dvije medalje, i to bronzane (košarkaši i rvač Cabolov). I da dodamo kako ne znamo šta može i dokle može doveslati Milica Novaković u K1 kajakaškoj disciplini, čije polufinale i finale su na programu danas. 4 medalje su već osvojene a 7 su ukupno teoretski u igri. Od njihovog konačnog sjaja zavisi i način kako ćemo vrednovati ovaj nesumnjivi olimpijski uspjeh Srbije u Parizu 2024.
