Piše: Jasna Ivanović
Danima pijem kafu sa suzama kulturtregera, što okapaše za ulaskom Bebi Dol u rijaliti program.
Slatkaste naricaljke za palom divom jugoslovenske pop kulture, po difoltu, počnu slojem uopštenosti o propasti umjetničkog, pa redom i drugih kvaliteta u svakodnevici, koja je, dati, teža no bilo koja ikada. Nariče se iz raznih užih struka (i to je drugi sloj ove papirnate torte): džezeri, novotalašani, feministi, -isti, -isti… Svako iz svog malog ali za kulturu nasušnog stručnog ćoška pusti po jednu suzicu za opšti sliv.
Nježno, vaistinu… A nježno dolazimo i do fila narikačke torte – samosažaljenja usled nepravde koju je Bebi Dol navodno učinila lično njima, kulturtregerima našeg malog mista. (Pa ah! Neoprostivo, nekad mila umjetnice!) To skupa otprilike liči na beskonačno rabljenu sliku glumca i reditelja ,,Stradanja Hristovog“, na kojoj se Gibson nešto kao žali liku (Kavizel), koji je doslovno vas okrvavljen, praktično s krsta skinut.
U odbranu, odnosno za razliku Bebi Dol i datih narikača, prvo služi činjenica da se ona nije bogato uzadnjičila u sigurnu državnu fotelju, koja bi je mogla čuvati od brukanja pod stare dane. Dabogda u tom ljudskom cirkusu u koji se upustila zaradila brdo zlata! Drugo, ako je ikoga obrukala, obrukala je sebe, a ne tuđu recepciju njene umjetnosti. Ta će umjetnost, gledajte čuda, živjeti i nakon što se umjetnica, po redu i zakonu, smrću od bruke osigura. Treće, a uopštenije: pamtite li koliko tačno decenija traje jalova kritika rijalitija, bez odlučne bitke koju bi protiv te pošasti poveli kulturtregeraški narikači, navodno superiorniji od svojeg omraženog neprijatelja?
Četvrto, kad smo već zabrojali u sitna crevca – Bebi Dol, ako je pala, pala je sama, i to s određene visine; a gdje ono bjeste vi, na kojem tačno katu, i ko vas je dotle doveo? Pogledajte uvis, nad vama je još uvijek ,,kloparanje fijakera što voze činovnike sa crvenim saksijama na glavama i idu ka kafanama na obali da troše novac na toplim ženama…“.
Aj, aj, aj, dragi uspostavitelji kulturmorala… Grehota od vas što ne umijete ni dići se, ni pasti. Bebi Dol nema tih trivijalnih problema. Svaki njen problem mnogo je praktičniji, ili pak nedokučivo avangardniji od vašeg. Vi biste rađe kukali nad sudbinom tužne Vesne Pećanac no što biste joj udijelili koru hljeba da je od gladi odijeli. Rađe biste blatili Bebi Dol no se odsudno ustremili na podvodadžijske manire Željka Mitrovića. Skupljam vam te suze. Dobre su uz kafu. Aj, aj, aj…
