Piše: Aleksandar Živković
Odavno se to odomaćilo, još dok je bila srbijansko-crnogorska, da crnogorska vojska ne učestvuje u obilježavanju bojeva te iste, crnogorske vojske; da njeni oficiri ne odaju počast svojim prethodnicima (najdrastičniji je bio primjer ponovne sahrane brigadira Blaža Boškovića) itd.
Kao da se računa da su negdašnji Crnogorci ionako ratovali i ginuli o svom trošku, pa je obilježavanje toga privatna stvar.
Ili su bitke crnogorske, možebiti, po današnjim mjerilima, „politički nekorektne“. Istina je, mnogo je bojeva tih bilo, ko će ih sve popamtiti, pa tek proslaviti…
Ipak, ako se engleski fensi prinčevi ne stide uniforme, to je čak najprestižniji modni (turistički) detalj, što mi da ne vidimo crnogorsku uniformu (i svijetlo oružje) na Carevom Lazu, Krusima, Čevu, Grahovcu? Da se čeljad okuplja oko svoje vojske. Još je to bitno u vaspitanju narodnom, a i duše prađedovske bi se obradovale. Čitalac razumije povod zbog koga pišem i kao da mi kaže: ma samo da se steknu prethodni uslovi… Razumijem i ja čitaoca na koje uslove misli.
No, braćo, mnogo smo improvizovali oko države, pa i oko Vojske; da nijesmo Vojsku potcjenili ne bi ni bezbjednost u državi toliko skliznula. Sada već nema druge, ministarstvo odbrane da donese pravilnik i kalendar obilježavanja crnogorskih bojeva. Sa crnogorskom Vojskom kao glavnim organizatorom. Pa, nek gospoda oficiri objašnjavaju te bitke da ne trošimo fišeke koji su drugi ispucali.
