Piše: Oliver Janković
Milačić je otišao toliko daleko da je ustvrdio kako Srbija nije stvorila niti jednu šansu, iako je čitav svijet vidio bar četiri (šut Vlahovića pod prečku koji je Pikford krajnjim naporom odbranio; šut Mitrovića tik uz stativu – u prvom poluvremenu; drop- kik Birmančevića koji je Kejn zaustavio ispred gol-linije; i zicer Jovića kad mu je lopta pobjega sa noge)!
Kolega Filip Dragović je pisao o neurednom iskazu „stručnjaka“ Brana Milačića povodom sukoba navijača, i taj iskaz nazvao kako je nazvao, pa ja to ovdje ne bih ponavljao. Ja ću reći da je to jedan šovinistički postupak, koji se nastavio iste večeri u istom studiju RTCG a u izvedbi istog tog ser-a, uz asistenciju Nebojše Šofranca i Ivana Brnovića, trenera Budućnosti.
Naime, sva trojica su utakmicu između Engleske i Srbije najavili kao gotovu katastrofu Piksijevog tima, kao nastavak „lutanja“ selektora Srbije, i već unaprijed vidjeli velike probleme koje će „orlovi“ da imaju pred naletima Engleza.
I taj dio je – ok. Liči na dobru fudbalsku analizu velikih stručnjaka, koji nijesu mrdnuli dalje od klupe FK Budućnosti. Međutim, analiza poslije meča je bila zapanjujuća. Niko od njih ne reče da se prevario, da je iznenađen, niti bilo šta slično… već su se koncentrisali na „blijedu igru“ Engleza.
Bez i jedne riječi hvale na račun igre Srbije? Bez iti jedne konstatacije da su pogriješili u procjeni. Konstatacija da su Englezi igrali „koliko im je bilo dovoljno“ predstavlja „blijedu sjenku“ istine da su igrali onoliko koliko im je Srbija dozvolila. Ali, naravno, to niko nije pomenuo.
Milačić je otišao toliko daleko da je ustvrdio kako Srbija nije stvorila niti jednu šansu, iako je čitav svijet vidio bar četiri (šut Vlahovića pod prečku koji je Pikford krajnjim naporom odbranio; šut Mitrovića tik uz stativu – u prvom poluvremenu; drop- kik Birmančevića koji je Kejn zaustavio ispred gol-linije; i zicer Jovića kad mu je lopta pobjega sa noge)!
„Veliki stručnjak“ Brnović je i dalje analizirao bezbidejnu igru Srbije u prvih 20 min utakmice iako je meč završen potpunom defanzivom Engleza u drugom poluvremenu. Milačić je igrače Srbije sve vrijeme zvao „Srbi“, kao da ne živi u zemlji u kojoj polovinu stanovništva čine isti ti Srbi – a te njegove komšije i prijatelji nijesu igrali protiv Engleza preksinoć u Gelzenkirhenu. Sve je začinio Šofranac koji je neprestano ponavljao da Slovenija, ako pobjedi Srbiju u četvrtak, ima velike šanse za prolazak u drugi krug, dok je potpuno iste šanse da Srbija pobjedi Sloveniju „sakrio“ iza brige kako će se Srbija oporaviti od kasnog večernjeg termina u nedjelju, kad ima meč sa Slovenijom u četvrtak u 15 h.
I onda se pitam, kako se sve to, ovako sociološki može nazvati? U fudbalu bi se reklo da su sva trojica cijelo vrijeme bili u dubokom ofsajdu, i radili „iza leđa“ Piksijevom timu, pred očima crnogorske javnosti.
