Gostovao je sveštenik iz Trebinja Dražen Tupanjanin- svršeni bogoslov Cetinjske bogoslovije. Završio je bogoslovski institut SPC i teološki fakultet u Osjeku. Otac Dražen Tupanjanin je prevodilac bogoslovskih spisa sa engleskog jezika.
Govoreći o misiji Crkve u našem vremenu, otac Dražen se na početku osvrnuo na karakter pravoslavaca -žitelja Kosova i Metohije, u čijoj posjeti je nedavno bio. Izrazio je divljenje prema tamošnjem sveštenstvu, monaštvu i svom pravoslavnom narodu sa prostora Kosova i Metohije, jer su posvećeni i postojani u svjedočenju svoje vjere, jer „nisu dogodine u Prizrenu“, nego su tamo i ove godine i prošle i biće svih narednih godina. Istakao je da je to znatno drugačije od erupcije osjećanja koju mi imamo prema Kosovu i Metohiji, a koji ipak ne živimo tamo.
„Želim da kažem da je zapravo, za našu misiju najvažnije da očuvamo jedan takav duh- duh koji se izražava, između ostalog i u onoj anđeoskoj pjesmi koju su čuli pastiri u onoj večeri kada se Spasitelj rodio: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. Ta naša mala zajednica, malo stado o kome govori Hristos, iako je za Njega malo stado svako u kome je bar jedna ovca van-znamo to iz drugih jevanđelskih priča da pastir ostavlja 99 i traži onu jednu. Malo mu je stado sve dok svi nisu na broju. Ali, ovdje je i u smislu prostog broja to, malo stado. U Prizrenu živi deset ljudi pravoslavnih Srba i uz te nekoliko desetina bogoslova, sveštenika, monaha, a oni tamo žive i svjedoče i to svjedoče dobrom voljom, ljubavlju, postojanošću, vjernošću, bogootvorenošću za Jevanđelje, da nam svima upada u oči kako je jedno takvo svjedočanstvo jako potrebno. Usudio bih se reći da primjeri u kojima je Crkva Hristova manjinska i u kojima se ona nalazi unutar okruženja koje joj nije naklonjeno, bivaju posebna inspiracija za hrišćane, za cjelinu Crkve. Zapravo, Crkva je najautentičnija kada je progonjena, najautentičnija onda kada ne pretenduje da vlada svijetom niti se oslanja na neke zagarantovane privilegije.
To svjedočanstvo nije ono koje će najvjerovatnije dovesti do obraćenja velikog dijela populacije, recimo albanske ili islamske na Kosovu i Metohiji. Ali, sjetimo se da Gospod u Jevanđelju od Mateja, u Besjedi na Gori podvlači da smo mi so zemlji i svjetlost svijetu. Dakle, neće sva zemlja postati so, neće sva zemlja postati svjetlost, ali hrišćani ne smiju da uzgube taj salinitet da budu so zemlji. Zemlja će biti zemlja, ali naše je da pokušamo da je osolimo i to je u stvari jedna vrsta misije. To je vrlo važan pokazatelj kako Crkva treba da pokušava da iznova sebe postavi u odnosu na ovaj svijet.“- kazao je otac Dražen Tupanjanin.
Dijaloška tribina na temu: „Jezik kao čuvar narodnog pamćenja“
Otac Gojko je potom upitao kako da mi, koji živimo u mjestima u kojima je Crkva slobodna i nije ugrožena, dostignemo i sačuvamo taj stepen ljubavi, svjedočenja vjere i požrtvovanja koju imaju naša braća sa Kosova i Metohije, a koji podsjeća na ljubav i požrtvovanje prvih hrišćana koji su voljeli i svoje gonitelje.
Otac Dražen je naglasio da to nije uporedivo i da se na prostorima poput Podgorice i Trebinja ne može živjeti kao na Kosovu i Metohiji i da s tim u vezi ne treba prizivati nuždu, muku i stradanje, ali da je uvijek važno da znamo da nam je svjedočenje istine Božije iznad svega.
„Mi svi imamo poriv koji je sasvim opravdan – da se izmaknemo. Pa, i Gospod nam kaže, Ako vas iz jednog grada otjeraju, vi pođite u drugi, ali kada je stani-pani mi treba da znamo da nam je svjedočenje istine Božije važnije od svega ostaloga. Dakle, ono što je važno za te sredine u kojima mi evo živimo, jeste da ne zaboravimo i da se stalno vraćamo na istinu Jevanđelja-da stalno zapravo, radimo na tome da oni koji se obraćaju u hrišćansku vjeru imaju neku vrstu konstantnog obraćenja, konstantnog preispitivanja. To se može zvati pokajanje i kao pojedinci i kao zajednica. Vrlo je opasno uljuljkati se i misliti da je to što mi radimo baš nešto izuzetno i nikad ranije viđeno, i treba se čuvati nekog trijumfalističkog pristupa, ili ekskluzivističkog. Važno je da pred sobom imamo obrise Boga kako nam Otkrivenje nudi. Hrišćani su onda kada su pod krstom.“- naveo je sveštenik Dražen Tupanjanin.
Cijelu epizodu ove Dijaloške tribine preporučujemo da pogledate u nastavku.
