Piše: Nebojša Popović
Podvizi kneza Potemkina u slavu Rusije i carice Katarine Velike pod kraj 18. vijeka na južnim granicama carstva i prema obalama Crnog mora, bili su plod inicijative i podvig herkulovskih razmjera praktično jednog čovjeka za samo petnaest godina. Za putnike koji su nekada vidjeli Herson, Nikolajev ili Odesu… takozvana Potemkinova sela danas su gradovi sa milionima stanovnika.
31. maja 1778. godine Katarina Velika je odobrila Potemkinov plan za izgradnju crnomorske luke Herson – ime koje je odzvanjalo u kneževim neoklasičnim i pravoslavnim snovima o Hersonesu. Nastanak ovog grada omogućio je mir sa Turcima i uništenje seče zaporoških kozaka. Grad je bukvalno iznikao iz sirove snage Potemkinove volje.
Nakon osvajanja Krima, Potemkin je odlučio da prestonicu tog poluostrva treba podići na temeljima nekada tatarskog grada Akmesdžita, na suvoj ravnoj sredini poluostrva. Nazvao ju je Simferopolj. Taj grad je i danas prestonica Krima. Luci Ahtijar, Potemkin je dao grčko ime – Sevastopolj. Tik iznad luke, zbijen među sivim ratnim brodovima, nalazi se spomenik na kome piše – „Ovdje je 3. juna 1783. osnovan grad Sevastopolj – morska tvrđava Južne Rusije“.
Godine 1784. Potemkin je takođe odlučio da osnuje raskošnu prestonicu novoosvojenih oblasti Južne Rusije – Jekaterinoslav(„Katarinina slava“) na mjestu zaporoškog seoceta Polovica. Taj grad se danas zove Dnjepropetrovsk, a kada se pogleda pažljivije, jasno se vidi odlično izabran položaj na visokoj zelenoj okuki rijeke Dnjepra, gdje je ta velika rijeka široka kilometar i po.
27. avgust 1789. knez Potemkin je napisao zapovjest o osnivanju grada Nikolajeva. Grad je dobio ime po Svetom Nikoli, svecu zaštitniku moreplovaca, na čiji je praznik knez najzad osvojio Očakov. Sam grad nalazi se na ušću Ingula u Bug, tridesetak kilometara uzvodno od Hersona i pedeset od Crnog mora. Posle Odese, smatra se najuspješnijim i najbolje isplaniranim Potemkinovim gradom.
Kada je knez zauzeo tursku tvrđavu Hadžibej, shvatio je da je to izuzetna strategijska tačka. Naredio je da se tu podignu grad i tvrđava. Nije živ dočekao početak radova, pa je grad tri godine po njegovoj smrti osnovao Potemkinov štićenik, Hose de Ribas, španski pustolov. Katarina Velika je novu luku nazvala po Odesosu, drevnom grčkom gradu za koji se vjerovalo da se nalazio u blizini, ali ovog puta u ženskom obliku – Odesa. Sam grad danas se smatra jednim od najvećih dragulja Potemkinove zaostavštine, ali to bi se moglo kazati i za Crnomorsku flotu i za mnogo toga drugog.
Ako je Petar Veliki bio zaslužan za formiranje ruske Baltičke flote i postavljanje Rusije na mapu velikih sila, onda se knez Grigorije Potemkin koji je pod patronatom, i praktično kao suvladar Katarine Velike osvojio Krim, osnovao Crnomorsku flotu i posijao ruske gradove duž Dnjepra i crnomorske Obale, može smatrati jednom od ličnosti koja je za Rusiju zacementirala taj status.
Ova kratka reminiscencija iz prošlosti danas je naravno važna u svijetlu aktuelnih pregovora kada se traga za modalitetima rešenja rusko – ukrajinskog sukoba. Rojters je prije neki dan objavio da je ruska strana u Istanbulu kao uslov za bilo kakav prekid vatre tražila da Ukrajina kao ruske prizna Krim, te Donjeck, Lugansk, Hersonsku i Zaporošku oblast.
Dragoslav Rašeta: Nova diplomatija SAD – Trampov „obrnuti Kisindžer“
Vladimir Putin je juče saopštio da „Rusija ima dovoljno snage da završi SVO sa željenim ishodom“. Podsjećanje na gore pomenute istorijske činjenice u tom smislu imaju neobično velik značaj, jer govore da Rusija nastupa sa pozicije sile koja najveći dio teritorije istočno od Dnjepra kao i gotovo cijelu crnomorsku obalu defakto smatra dijelom ruskog svijeta, kulture i civilizacije. Kao praktično nešto što je Rusija sama stvorila, oblikovala i odnjihala.
Utoliko, to nam govori da neće biti lako postići bilo kakav dogovor o trajnom miru u Ukrajini jer je ono što Moskva sada u Istanbulu zahtjeva defakto kapitulacija Ukrajine, sa svim posledicama tog čina. Svakako, očekivati da se Rusi sami povuku sa teritorija koje su sa teškom mukom zauzeli krajnje je iluzorno.
Osim ako naravno nemate dovoljno jaku oružanu silu da ih sami istjerate. S obzirom da Zapad poslednjih mjeseci očajnički traži primirje to teško da može biti slučaj.
