Piše: Ramzi Barud
Prevod: Žurnal
Situacija u Gazi danas dramatično oslikava fenomen izraelske ekspcionalizma. Izrael koristi izgladnjivanje dva miliona Palestinaca u blokiranom i razorenom Pojasu Gaze kao sredstvo pritiska, kako bi iznudio političke ustupke od palestinskih pokreta koji djeluju na tom području.
Kancelarija Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) opisala je 23. aprila trenutnu humanitarnu situaciju u Gazi kao „najgoru od početka rata“. I pored težine takvih upozorenja, ona se često primaju kao tek još jedna vijest, bez ozbiljnije reakcije ili značajnije javne rasprave.
Izraelska kršenja međunarodnog i humanitarnog prava u vezi sa okupacijom Palestine odavno su dokumentovana i nesporna činjenica. Danas se, međutim, rađa nova dimenzija izraelskog eksepcionalizma — sposobnost da se cijelo stanovništvo sistematski drži na ivici gladi, i da takav postupak, ne samo što prolazi bez sankcija, već ponekad čak nailazi i na opravdanje.
Narod Gaze i dalje prolazi kroz nezapamćenu ljudsku tragediju. Oko deset odsto stanovništva nestalo je u vihoru rata — ubijeni, nestali, teško ranjeni. Na skučenom prostoru od svega 365 kvadratnih kilometara, koji je većinom pretvoren u ruševine, žive bez osnovnih uslova za život — bez lijekova, bez struje, bez pitke vode. Umiranje od bolesti koje su drugdje davno postale izlječive, u Gazi je svakodnevica. Ljudi su prepušteni sami sebi, u svijetu koji je, čini se, oguglao na njihovu patnju.
Uprkos ovakvim okolnostima, Izrael nastavlja da djeluje nekažnjeno, kao da sprovodi brutalan i dugotrajan eksperiment, dok veliki dio svijeta posmatra s različitim stepenom gnjeva, nemoći ili potpune ravnodušnosti.
Pitanje uloge međunarodne zajednice i dalje je ključno. Dok je primjena međunarodnog prava jedan aspekt, drugi je vršenje neophodnog pritiska kako bi se omogućio pristup osnovnim životnim potrepštinama, poput hrane i vode, stanovništvu koje je na ivici gladi. Za narod Gaze, čak su i te elementarne potrebe postale nedostižne, nakon decenija u kojima su im očekivanja stalno obesmišljavana.
Tokom javnih rasprava u Hagu, koje su počele 28. aprila, predstavnici mnogih država apelovali su na Međunarodni sud pravde da iskoristi svoj autoritet kao najviša pravosudna instanca i naloži Izraelu da obustavi izgladnjivanje palestinskog naroda.
„Izrael ne smije kolektivno kažnjavati zaštićeni palestinski narod,” izjavio je predstavnik Južne Afrike, Džejmion Hendriks. Saudijski izaslanik Muhamed Saud Alnaser dodao je da je Izrael Pojas Gaze pretvorio u „stravičnu gomilu ruševina, usmrtivši hiljade nevinih i bespomoćnih ljudi.”
Predstavnici Kine, Egipta, Alžira, Južne Afrike i drugih zemalja u tonu su podržali ovakve stavove, saglasivši se s oštrom ocjenom Filipa Lazaranija, šefa UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), koji je još u martu upozorio da Izrael primjenjuje strategiju „pretvaranja humanitarne pomoći u sredstvo ratovanja” — odnosno, da pomoć više nije način spasavanja života, već instrument pritiska i kontrole nad već iscrpljenim stanovništvom.
Tvrdnja da je Izrael izgladnjivanje stanovništva svjesno pretvorio u sredstvo ratovanja ne zahtijeva nikakve spoljne dokaze — sam Izrael je to zvanično saopštio. Tadašnji ministar odbrane, Joav Galant, već 9. oktobra 2023, samo dva dana nakon početka rata koji mnogi nazivaju genocidnim, javno je objavio da se uvodi „potpuna opsada” Gaze.
Njegove riječi — „Uvodimo potpunu opsadu Gaze. Nema struje, nema hrane, nema vode, nema goriva — sve je zatvoreno. Borimo se protiv ljudskih životinja i postupamo u skladu s tim” — nisu bile nepromišljen ispad, već hladnokrvno artikulisanje državne politike, zasnovane na retorici dehumanizacije i sprovođene nemilosrdnom silom.
To „postupanje u skladu s tim” nije se ograničilo samo na zatvaranje granica i blokadu humanitarne pomoći. I kada je pomoć bila dopuštena, izraelska vojska otvarala je vatru na očajne civile, među kojima je bilo i djece, koji su se okupljali u nadi da će dobiti osnovne namirnice — gađani su zajedno sa kamionima s humanitarnom robom. Jedan od najstrašnijih događaja zbio se 29. februara 2024. u Gazi, kada su, prema izvještajima, izraelske snage ubile 112 Palestinaca, a ranile njih još 750.
Ketrin Herst: Popularni izraelski blogeri pozivaju na „brisanje svakog živog stvora u Gazi“
Ovaj događaj bio je prvi u nizu onoga što će kasnije postati poznato kao „masakri zbog brašna“. Slični incidenti uslijedili su u narednim danima, a u međuvremenu je Izrael nastavio s bombardovanjem pekara, skladišta humanitarne pomoći i volontera zaduženih za njenu podjelu. Namjera je bila jasna — izgladnjivanjem Palestinaca stvoriti uslove za ucjenjivačke pregovore, a možda i otvoriti put ka etničkom čišćenju stanovništva.
Prvog aprila 2024. dogodio se novi potresan incident kada je izraelska vojna bespilotna letjelica gađala konvoj organizacije World Central Kitchen, pri čemu je ubijeno šest međunarodnih humanitaraca i njihov palestinski vozač. Taj napad doveo je do masovnog povlačenja preostalih međunarodnih radnika iz Gaze.
Nekoliko mjeseci kasnije, počev od oktobra 2024, sjeverna Gaza stavljena je pod strogu opsadu, s namjerom da se stanovništvo prisili na povlačenje ka jugu, potencijalno sve do pustinje Sinaj. Uprkos gladi i sistematskom pritisku, volja stanovnika Gaze nije slomljena. Naprotiv, prema izvještajima, stotine hiljada ljudi počele su da se vraćaju u svoje razorene domove i gradove na sjeveru.
Kada je Izrael 18. marta poništio sporazum o prekidu vatre koji je bio rezultat višednevnih pregovora, ponovo je pribjegao izgladnjivanju kao oružju. Zapadne vlade na taj povratak ratu i politici izgladnjivanja reagovale su mlako ili uopšte nisu reagovale.
„Izgladnjivanje civila kao način ratovanja“ jasno je definisano kao ratni zločin u međunarodnom pravu, što je izričito navedeno u Rimskom statutu. Ipak, sama relevantnost tih pravnih okvira dovodi se u pitanje kada oni koji tvrde da su njihovi čuvari i zastupnici — odbijaju da ih primjenjuju i sprovode.
Ketrin Herst: Popularni izraelski blogeri pozivaju na „brisanje svakog živog stvora u Gazi“
Nepostupanje međunarodne zajednice u ovom periodu ogromne ljudske patnje duboko je potkopalo značaj međunarodnog prava. Posljedice ovog moralnog i političkog neuspjeha mogu biti dalekosežne, idući daleko izvan palestinskog pitanja — pogađajući samo srce čovječanstva.
Ipak, nada ostaje — da će osnovna ljudska samilost, nezavisno od pravnih mehanizama, na kraju natjerati svijet da obezbijedi Gazi barem najosnovnije: brašno, šećer, vodu. Ukoliko se ni to ne bude moglo obezbijediti, to će u godinama koje dolaze postaviti bolno pitanje: u šta se pretvorila naša zajednička čovječnost?
Dr Ramzi Barud je novinar, autor i glavni urednik The Palestine Chronicle. Autor je šest knjiga. Njegovo najnovije djelo, koje je uredio zajedno s Ilanom Papeom, nosi naziv Our Vision for Liberation: Engaged Palestinian Leaders and Intellectuals Speak Out. Između ostalih, napisao je i My Father was a Freedom Fighter i The Last Earth. Barud je i stalni saradnik-istraživač Centra za islam i globalna pitanja (CIGA).
Izvor: Jordan Times
