Za portal Žurnal piše: Vojin Grubač
Politička scena u Crnoj Gori se „krčka na laganoj vatri“. Političke organizacije i koalicije se ili cijepaju ili „dobijaju prsline“, što garantuje pokretanje novog političkog ciklusa promjena. Bivši premijer Duško Marković, osoba mračne prošlosti, je stvorio partiju „Stranka evropskog progresa“, koja pretenduje otme glasove DPS-a. Predsjednik države Jakov Milatović sa organizacijom pod nazivom „Pokret za Crnu Goru“ pretenduje na dio glasača PES-a, organizacije iz koje je istupio zbog „programskog neslaganja“.
Bivši ministri Kovač i Damjanović sa pokretom, pretpostavljenog naziva: „Naprijed Crna Gora“ vjerovatno žele preuzeti bivše, ili odbjegle glasove SNP-a. Svim tim političkim organizacijama su potrebni izbori da bi ušli u politički sistem države. Eventualni izbori na državnom nivou se za sada teško mogu očekivati, tako da svima ostaje Nikšić kao test političke potrebnosti.
Ukoliko predsjednik Milatović odluči da prvi test ipak bude Podgorica, tada će srušiti sadašnju gradsku vlast da bi se raspisali novi izbori. U tome ga mogu podržati GP URA i PzP, pri čemu za tu opciju moraju ići skupa sa DPS-om što će im odmah donijeti krupan minus kod građana, jer je DPS ozloglašena politička organizacija. Ali, to će biti njihov slobodni izbor! Osim novostvorenih partija, primjetno je i koaliciono grupisanje. Na jednoj strani Milan Knežević sa Milačićem i Dajkovićem, a na drugoj strani SD/SDP i LP. Te dvije grupacije će svakako preći cenzus na nekim narednim izborima, ali je pitanje: s koliko mandata?
Solidan potencijal za novi početak ima i Vladimir Leposavić. Pitanje je da li će ići samostalno ili ući u neku od koalicija? Ipak, partije ne stranu, ključno pitanje je da li će se na izborima u Nikšiću i eventualnim izborima u Podgorici pojaviti grupe građana i ostvariti dobar rezultat kakav su grupe građana ostvarile na dosadašnjim lokalnim izborima, pri čemu izuzetak nisu bili niti ovi poslednji: u Budvi i Andrijevici?
Vojin Grubač: Povodi, od kojih pucaju poklopci ideološke šahte
Da li postoje kapaciteti i okolnosti za tako nešto? Jer, birači davanjem glasova grupama građana iskazuju oštar protest protiv političkog sistema kojeg „krasi“ nepotizam. Ako se tako nešto dogodi, skoro sigurno je da bi se objedinjavanjem grupa građana koje su postigle uspjeh na lokalnom nivou, uz podršku antisistemskih orjentisanih pojedinaca i nezadovoljnog dijela javnosti, mogla stvoriti kritična masa za još jedan radikalni preokret na političkoj pozornici Crne Gore.
Sličan onome koji se dogodio pojavom Pokreta Evropa sad i njihovim ogromnim uspjehom na republičkim izborima odmah poslije formiranja. Razlog da bi se tako nešto opet moglo dogoditi je očit: veliko razočarenje građana u političke partije i njihovu merkantilnost gdje od zadovoljavanja želja svojih partijskih vojnika ne vide društvo u cjelini i njegove nasušne potrebe.
Partije proteste građana ne žele vidjeti i čuti, jer se vode ličnim interesima egzistirajući pod staklenim zvonom. Zato je skoro izvjesno novo radikalno miješanje karata na političkoj pozornici, gdje će mnoge partije ostati nezadovoljne. Neke otići s političke scene, neke biti marginalizovane zbog malenog broja poslanika ili odbornika koje će imati,a neke će biti bez koalicionih kapaciteta što je ravno političkoj smrti.
