Od vremena okončanja Drugog svjetskog rata, pa tjeraj sve do ovih dana, na ovim našim prostorima često su se koristile, a, bogami, i još koriste, tri posebne riječi, podobni, sposobni i ostvareni, kao i tri slične, ali suprotnog značenja – nepodobni, nesposobni i neostvareni!
Izraz podoban je jedna prava čarobna riječ, raskovničke moći, koja je mnogima otključala vrata ,,uspješnosti“, koja im je učinila život srećnim i lagodnim, bez nekih posebnih obaveza, samo sa onim koje su sadržavale u sebi slijepu poslušnost i sklonost ka gomilanju bogatstva. A šta to označava riječ podoban? Pa ona ponajprije ukazuje da je neko prikladan, podesan, dobar za nekog ili za nešto. U vrijeme posleratnog ,,osvješćivanja“ kod nas, u vrijeme odbacivanja moralnih načela, vjere, vlast je izmislila krilaticu ,,moralno-politička podobnost“. Sastavljači karakteristika, mahom provjereni polupismeni kadrovi, krojili su kapu mnogo pametnijim od sebe time što su tajno određivali njihovu podobnost ili nepodobnost prilikom predloga za neki značajan položaj u društvu ili za stupanje u neku službu.
Većina onih koji su tako postajali podobni utrkivali su se u dodvoravanju gazdama, praveći se često naivni i izigravajući budalice, a u stvari, brzo i vješto puneći svoje jasle svim i svačim, uz mnoštvo raznih lažnih rodoljubivih izliva. Nepodobni su stavljani na tajnu crnu listu, kao i njihove porodice. Bili su prepušteni sami sebi, uz dosta sreće da im glava na ramenu ostane čitava. Nažalost, neki od njih nijesu bili te sreće.
Riječ sposoban, uveliko je u opticaju, ali umnogome naružena i daleko od svojeg pravog značenja! Često se može čuti kad neko za nekog neobrazovanog i neškolovanog, za neku najobičniju drpinu, kaže – brate, ala je sposoban. Ova naša slatka riječ, prije nego li su je takvi i njima slični uništili, značila je: spreman, osposobljen, oran, riješen. Označavala je nečiju valjanost, nečiju pamet, sposobnost za obavljanje nekog posla, običnog, naučnog ili umjetničkog. Za nekog skorojevića, koji je, inače, prije toga jedva sastavljao kraj sa krajem, koji je izmigoljio iz neke nedođije naglo se oslobodivši motike, lopate, kose, stoke, koji se, u međuvremenu, na razne nedozvoljene načine dohvatio para i bogatstva, kažu da je ,,sposoban“. A za šta to sposoban?
Oni pošteni, časni, koji žive samo od svojih plata i penzija ili životare od rada na svojim imanjima su nesposobni. Posebno je zanimljiva riječ ostvaren, koja znači i učinjen, postignut, zabilježen, dostignut. I ovđe je sličan slučaj kao kod riječi sposoban. Dakle, i ona je zloupotrijebljena i pretvorena u nešto što nije bila prvobitna zamisao. Dosta udjela u takvom prekrajanju imale su, pored priučenih, samozvanih novinara, novinarki i još nekih i pojedine pjevačice tkz novokomponovane narodne muzike, najviše one koje ne pripadaju vrhunskim izvođačima, uz obaveznu napomenu da i u toj vrsti muzike postoje pjesme koje, i što se tiče teksta i notnih rješenja, zaslužuju visoke ocjene.
Otkako se dio našeg građanstva počeo zanimati dublje privatnim životima nekih od tih izvođačica, ne onih koje su istinske pjevačice, kao i dogodovštinama mnogobrojnih učesnica raznih tkz ,,rijaliti“ emisija, znatno više nego li, pak, svojim svakodnevnim radom i stvaranjem, sve su to uočile i neke televizijske stanice, novine i portali, utičući tako, u lošem smislu, na njegovu svijest, ionako zatamnjenu uništavanjem pravog školstva, morala i jake porodice. Te pjevačice lakih nota, od kojih su mnoge potrošile prava bogatstva na vještačku izmjenu onoga što im je priroda podarila ili oduzela, kao i ,,rijaliti“ junakinje, započele su veoma rado u svojim javnim istupima da se dotiču i svojih materinskih nagona i osjećaja. Počele su na sav glas da pričaju da li su ostvarene ili nijesu kao majke.
Tako smo dobili ostvarene majke-pjevačice i ostvarene junakinje ,,rijalitija“, što niko i ne osporava i niti treba kome to da smeta, naprotiv, ali smeta svakodnevno bombardovanje vaskolike javnosti o toj ostvarenosti i sve ono što je u vezi s time. Da se stalo samo na tome i na ostvarenosti pjevačica i starleta, ne bi to bilo ni vrijedno pomena, uobičajena je to priča, ali su se njima, što se tiče napomena o ostvarenosti ili neostvarenosti, priključili i pojedinci iz nekih drugih oblika djelatnosti, pa i onih koji bi trebali da budu ozbiljne prirode. Oni su se nenadano našli u raskoraku jer nijesu uspjeli, ko zna zbog čega, da obuzdaju svoje takve misli i one su jednostavno, bez ikakve zadrške, zalepršale u vazduh, postajući i sasvim vidljive.
Stiglo se u tome i dotle da se riječ ostvaren, odnosno neostvaren upotrijebi za objelodavanje i takvih napomena da na nekim važnim državničkim mjestima ne bi nikako trebali da se nađu oni koji nijesu ostvareni, odnosno, u prevodu, oni ili one koji se nijesu ostvarili kao što se to jesu, primjera radi, one plodne pjevačice i starletice ili, između redova, kao oni koji su tako mislili i izrekli te, u najmanju ruku, čudnovate primjedbe. Na osnovu takvih iskaza ispada, a da ne zadirem u razdoblje prije toga, da na prestolu Crne Gore, odnosno Stare Crne Gore i Brda i to od 1830. do 1851. godine, nikako nije mogao biti naš veliki Petar Drugi Petrović Njegoš. Naš vladika Rade! Naš filosof i pjesnik! Potrebno je da se taj perid njegove vladavine obavezno preispita i da se nekako upiše da je neko drugi bio vladar, jer se Njegoš, po mjerilima onih koji tako smatraju, nije ,,ostvario”. Na osnovu takvih razmišljanja obavezno treba da se vrati Nobelova nagrada koju je dobio Ivo Andrić, jer se ni on nije ,,ostvario”. Da se bez dvoumljenja ponište svi izumi Nikole Tesle, jer, eto, ni on nije stigao da se ,,ostvari” ili da se zabrani čitanje djela Miloša Crnjanskog, opet još jednog ,,neostvarenog”, koji je bio u braku sa Vidosavom-Vidom Ružić 57 godina!
Potrebno je da se potisnu i pjesme lijepe Milice Stojadinović Srpkinje, koja se, čak, nije ni udala, a nekmoli i ,,ostvarila”, zatim djela jedne Isidore Sekulić, prve žene koja je postala akademik, koja se, eto, nije ,,ostvarila”, kao i pjesme Desanke Maksimović, koja se nije ,,ostvarila”, iako je u braku sa Sergejom Slastikovim bila 43 ljeta! Međutim, treba svakako znati da se neko, pa bio poznat ili ne, nije mogao ili mogla ostvariti zbog neplodnosti jednog od supružnika, zbog bolesti, postoje slučajevi kad su supružnici ili par zdravi kao drijen, ali, nažalost, ne mogu zbog nečeg da dobiju toliko željenu đecu, nekome se ispriječi tragedija u porodici, postoji tu i posvećenost djeci nekog od svojih koji je preminuo ili preminula, bilo je i zabrana od strane roditelja, dakle, postoji dosta razloga zbog čega je to tako.
Jedno je sigurno – mnogi od tih koji su po nečijem mjerilu ,,neostvareni” ili ,,neostvarene” živjeće vječno, njihova djela su njihova djeca, uz istinski ostvarenu životnu ulogu. Nažalost, istina je – dosta je u Crnoj Gori neoženjenih, neudatih, zbog ovog ili onog, ali i supružnika i parova koji nijesu mogli da imaju porod ili nijesu na vrijeme razmišljali o njemu, uprkos velikoj želji, a postoje i oni koji su se dvoumili. No, trebaju li oni zbog toga da budu građani drugog reda, iako su neki od njih ljepši, pametniji, bolji, obrazovaniji od nekih koji imaju dosta djece? Ne znam zbog čega sam vam sve ovo i ispričao, mogao sam lasno i da ne ispričam, ali, eto, ništa vam neće biti ako ovo i pročitate i, naravno, shvatite onako kako i treba, pogotovo jer nije upereno protiv ikog lično, nego je samo jedan uopšteni i bezazleni osvrt. A, inače, eto, ostaje nam da se nadamo da će umjesto riječi podoban-nepodoban, sposoban-nesposoban i ostvaren-neostvaren u tom pogrešnom značenju, izaći na vidjelo i riječi kao što su rad, zakon, moral i da će se pametni, i oni ostvareni i oni ,,neostvareni”, još više opametiti i da će pokušati da učine nešto više da bi bilo bolje svima, i to bez ikakvog izuzetka, uprkos tome što će im se, vjerovatno, na tom putu ispriječiti oni koji su manje pametni.
Milija Pajković
Izvor: Espona
