Piše: Ahmed abu Artema
U subotu, 8. juna, rasistička cionistička kolonijalna vojska izvela je stravične masakre u centralnoj guberniji, ubivši najmanje 274 palestinska civila, uključujući žene, djecu i muškarce.
Nekoliko sati kasnije je objavljeno su da su ti masakri bili artiljerijsko pokrivanje oslobađanja četvorice izraelskih zarobljenika u kampu Nusejrat.
U vrijeme masakra, posjećivao sam centralnu guberniju i svuda se moglo čuti izraelsko bombardovanje. Lovci F-16, helikopteri Apači, artiljerija i ratni brodovi bili su uključeni u nasumično bombardovanje civilnih ciljeva. Ljudi su bježali u svim pravcima, ne znajući kuda da idu, jer u Gazi nema sigurnog mjesta.
Da li dio svijeta koji podržava cionistički kolonijalni režim zaista vjeruje u vrijednosti ljudske jednakosti? Da li misle da životi 40.000 Palestinaca jednako vrijede kao životi 120 izraelskih talaca?
Mnogi od onih koji su se u tom trenutku nalazili u centralnoj guberniji nedavno su pobjegli iz Rafaha nakon što je okupaciona vojska bacila letke pozivajući stanovnike da se evakuišu.
Što se tiče sjeverne Gaze, niko od raseljenih nije smio da se vrati. Od početka rata, okupaciona vojska je odvojila ovaj dio od centralne regije, sa tenkovima u koridoru Netzarim – koji presijeca Gazu – koji su spremni da ubiju svakoga ko pokuša da se vrati.
Najznačajnija opservacija u vezi sa ovim masakrom je da nije bilo operativne potrebe za njim. Okupaciona vojska je mogla osloboditi zarobljenike sa mnogo manje palestinskih žrtava, sa osnovnim principom da je ubijanje makar i jednog civila zločin koji povlači odgovornost.
Činjenica da je izraelska vojska namjerno prouzrokovala masovnost civilnih žrtava dokazuje i to da je nemilosrdno izraelsko bombardovanje ciljalo široku oblast i lokacije daleko od mjesta same vojne operacije.
Na primjer, masakri su počinjeni i u Deir el-Balasu, oko 10 kilometara dalje, dok se operacija odvijala u kampu Nusejrat. Ovo prekomjerno ubijanje civila bez ikakve „operativne potrebe“ ima samo jedno objašnjenje: kolonijalna cionistička država koristi svaku priliku da proliije što više palestinske krvi.
Ona vidi ubijanje svakog dodatnog Palestinca kao dobitak jer je njen projekat u osnovi zasnovan na ideji etničkog čišćenja. Želi da ubijedi Palestince da će cijena bilo kakvog pokušaja pobune protiv kolonijalnog projekta biti visoka.
Izrael nije usamljen u obezvrjeđivanju palestinskih života. Prijateljske vlade ove kolonijalne države, prvenstveno administracija SAD-a, usvajaju retoriku koja legitimizuje genocidne zločine koje čini ova kolonijalna država.
Od početka genocidnog rata, zapadni zvaničnici su pozivali na oslobađanje izraelskih talaca, implicirajući da je jedini problem sa Gazom zadržavanje talaca.
U međuvremenu, dok se nastavljaju pozivi za oslobađanje oko 120 izraelskih talaca iz Gaze, Izrael je poubijao skoro 40.000 Palestinaca za osam mjeseci, od kojih je velika većina civila, uključujući oko 15.000 palestinske djece.
Da li dio svijeta koji podržava cionistički kolonijalni režim zaista vjeruje u vrijednosti ljudske jednakosti? Da li misle da životi 40.000 Palestinaca jednako vrijede kao životi 120 izraelskih talaca?
Realnost ovo opovrgava, pokazujući da podržavaoci rasističkog kolonijalnog projekta vjeruju u hijerarhiju ljudskosti, prema kojoj se građani kolonijalne države smatraju vrijednijim i dostojnijim življenja od Palestinaca.
Na početku ovog rata, ministar odbrane rasističke kolonijalne države Joav Galant opisao je Palestince kao „ljudske životinje.“
Ovaj opis nije bio trenutni gubitak kontrole, već najiskreniji izraz cionističkog pogleda na palestinski narod. Sve izraelske genocidne politike prije i poslije 7. oktobra potvrđuju da oni ne vide Palestince kao ljude koji zaslužuju život, već kao prijetnju koju treba ukloniti.
Izrael je podsjetnik na ovu ružnu baštinu zapadnog kolonijalnog projekta.
Istorija nam pomaže da razumijemo sadašnjost. Ovaj cionistički pogled koji Palestince mentalno lišava čovječnosti kao preduslov za njihovo fizičko istrebljenje je nastavak kolonijalnog pogleda na potčinjene narode.
Znamo iz istorije zapadnog kolonijalizma kako su evropski osvajači istrijebili desetine miliona domorodaca Amerike i ubili desetine miliona Afrikanaca kada su ih dovodili od preko okeana, pri čemu su trpjeli mučenja i poniženja.
Oni koji su preživjeli su porobljeni. Takođe znamo kako su kolonijalne sile istrijebile desetine miliona ljudi u Africi i Aziji i opljačkale njihova bogatstva tokom kolonijalne ere.
Izrael je podsjetnik na ovu ružnu baštinu zapadnog kolonijalnog projekta. Nijedna država ili političar ne mogu tvrditi da vjeruju u ljudske vrijednosti dok istovremeno podržavaju ovu genocidnu kolonijalnu državu.
Vjerovanje u principe jednakosti, pravde i dostojanstva za sve ljude nužno zahtijeva suprotstavljanje ovom ružnom kolonijalnom sistemu i borbu za svijet koji vjeruje u pravo na život i dostojanstvo svakog čovjeka, bez obzira na rasu, religiju ili boju kože.
Ahmed Abu Artema je palestinski novinar i mirovni aktivista. Rođen u Rafahu 1984. godine, Abu Artema je izbeglica iz sela Al Ramla.
Izvor: commondreams.org
Prevod: Žurnal
