U porti Donjeg ostroškog manastira sinoć je održana tribina pod nazivom „Fenomen čuda u književnosti“ na kojoj su govorili mr Milorad Durutović, književni kritičar i sveštenik Gojko Perović, moderator večeri.
Učesnici tribine su pokušali da definišu pojam čuda u kontekstu ljudskog stvaralaštva, kako onog racionalnog i prirodno-naučnog, tako i onog umjetničkog. A zatim su, u kontekstu umjetnosti, razgovarali o prizemnom i ekskluzivno humanističkom poimanju inspiracije na jednoj strani, i transcedetnom razumijevanju teofanije, na drugoj strani. I jedno i drugo, prema riječima učesnika tribine, predstavljaju osnov umjetničkog stvaralaštva, ali u srpskoj književosti, pa i u svjetskoj, dominira pravac koji umjetničko nadahnuće vezuje za onostrano iskustvo.
Bilo je riječi i o onom gadamerovskom poimanju razlike između metode racionalnog saznavanja i istine koja nam se otkriva u umjetnosti. Kod ovog drugog, više stvari ostaje neizrecivo, tajanstveno i tamo gdje mu možemo pripisati neočekivanost i neobjašnjivost – formira se naš pojam i naše iskustvo čuda.
Na tribini je bilo riječi o bogotražiteljskom motivu svake uspjele umjetnosti, bez obzira da li se to traženje Tvorca pojavljivalo kao njegova afirmacija i pohvala ili kao ljutnja što ga i zašto ga nema onakvog kakav nam u trenutku treba i kakvim Boga zamišljamo.
Bila je ovo svojevrsna analiza i antologije srpske molitvene književnosti, od vremena i djela Svetog Save do modernog i post-modernog poetskog i proznog iskaza na srpskom jeziku.
