Piše: Nebojša Popović
Pojedini mediji prenijeli su da su uoči glasanja za povjerenje predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, PES, ZBCG i Demokrate uputile upozorenje partnerima iz manjinskih stranaka da ne glasaju za smjenu predsjednika Skupštine. U protivnom, poruka je da one manjinske stranke koje podrže Mandićevo razrešenje više neće biti dio izvršne vlasti.
Da li je tačno da je došlo do pomenutog „ultimatuma“ nije sa sigurnošću poznato, ali ono što je sigurno jeste da je glasanje o povjerenju predsjedniku Skupštine ekvivalentno glasanju o povjerenju Vladi.
Dakle, na mini ispitu će u četvrtak biti aktuelna parlamentarna većina.
Svaki scenario koji bi značio nešto drugo osim podrške Mandiću bio bi signal da parlamentarna većina više ne postoji i da je odnose neophodno preispitati. U najkraćem, oni subjekti koji bi eventualno glasali za smjenu predsjednika Skupštine ne bi trebalo da čekaju na podsticaj da sami krenu ka izlaznim vratima Vlade. To je abeceda politike u društvima gdje se zna elementarni red.
Dragoslav Rašeta: Nova diplomatija SAD – Trampov „obrnuti Kisindžer“
U prethodnom periodu javnost se prilično zgražavala nad potezima ministra spoljnih poslova Ervina Ibrahimovića koji u crnogorsku diplomatiju uporno vraća stare islužene vojnike Đukanovića, poput Ranka Krivokapića, Dušanke Jeknić, Sita Rakočevića… Utisak je da šef diplomatije uporno vodi neku svoju spoljnu politiku mimo ostatka Vlade.
Elem, Ibrahimović zasigurno zna da tako nepopularnim potezima najviše štete nanosi upravo čovjeku koji ga je tu i postavio, a to je premijer Spajić. To je očigledno Ibrahimovićeva mjera zahvalnosti premijeru.
Istovremeno Bošnjačka stranka godinama odbija da u Bijelom Polju raskine koaliciju sa DPS-om na lokalnom nivou. Da li je potrebno kazati da bi uskraćivanjem podrške predsjedniku parlamenta ta politička drskost prešla u sledeću, mnogo zlokobniju fazu.
Dritan Abazović je slično svojevremeno takođe ucjenjivao Zdravka Krivokapića monopolom nad bezbjednosnim sektorom. To nije bilo tako davno i Crna Gora dobro pamti kako se to završilo – nimalo dobro po tadašnjeg premijera, ali na koncu ni po samu Crnu Goru. Utoliko se sada upravo radi EU puta moraju povući jasne granice koje se ne smiju narušiti. Koristiti sve moguće privilegije a ne preuzimati nikakve obaveze nije održiva pozicija ni u politici ni u životu.
