Piše: Filip Dragović
Em je Šukovićevo glasilo, em emituje mržnju prema Crnogorcima srpskog identiteta, em se zove Antena Em. I to je sve što bi trebalo da znate o mediju sa koga se sve glasnije promoviše ideja da „pravoslavni Crnogorci pređu (vrnu se) na proslavu Božića 25. decembra“. Koliko je pomenuti predlog izvan domašaja pameti i elementarnog obrazovanja govore tekstovi Vuka Bačanovića i Donka Rakočevića. Ali ja bih ovdje da pohvalim ovu inicijativu kao izuzetno društveno – korisnu. Kao ideju koja ima dekontaminatorski potencijal.
Naime, grupa građana koja ima želudac da Šukovićeve spikere percepira kao svoje ideologe, kakva god i koliko god bila, nema svoju Pravoslavnu Crkvu. Mislim, da se ne zezamo oko Miraša i Bojovića, i njihovog društvenog ili duhovnog uticaja u Crnoj Gori. I ne samo da nemaju i da ne pripadaju nekoj crkvenoj organizaciji, nego ubjedljiva većina (u toj izrazitoj manjini crnogorskih građana) ne žele nikakav dodir sa religijom, sveštenstvom, bogosluženjem. To im je onako – iskreno, sa dna njihovog svjetonazora. I onda se postavlja pitanje šta? gdje? kako? ovi samoproglašeni „pravoslavci“ mogu da praznuju Božić? Na božićnom bazaru u Delti?
Vuk Bačanović: Grinč koji je ukrao 25. decembar – dukljanska škola hronologije
Na pijanci u nekom pabu (uz note Tompsona)? Na sjednici nekog komiteta za odbranu Mauzoleja? Na sjedniku pred spomenikom na Gorici? A kako god i gdje god to bilo, takvo „praznovanje“ ne bi ničim poremetilo ili okrnjilo crkvena sabranja širom Crne Gore, kojima načalstvuje sveštenstvo SPC. Naprotiv, bar što se tiče Cetinja i Badnjeg dana, ovaj bi predlog oslobodio obaveze pripadnike policijskih jedinica da razdvajaju pravoslavne vjernike ispred Manastira od multi-konfesionalnog skupa na bivšem Titovom trgu.
Ako se Šukovićeva ideja sprovede, uskoro bi uslijedilo i odricanje od prevaziđenih i bespotrebnih „srpskih badnjaka“ (Njegošev citat) i potpuni prelazak konzumenata 25. decembra na isključivu party varijantu božićnog praznovanja. A o tome, kako bi pomenuta družina slavila ostale slave i praznike tokom godine ( kad im padaju Niloljdan, Đurđevdan i druga crvena slova) suvišno je pitati, jer njih to i ne interesuje. Dakle, baš ih treba podržati: skinuli bi nam se sa grbače svojim oponašanjem pravoslavlja u koje i ne vjeruju, a pošten svijet bi konačno mogao da razazna ko je vjera a ko je nevjera u vremenu blagdana.
