Piše: Filip Dragović
Taman su krenuli da se predstavljaju kao „neki novi klinci“ kad ono „orkestar stari“…. DPS je konstruisan ne kao gušter (koji ima sposobnost regeneracije) nego kao kljuse (konj ili kobila). Dakle stvorenje koje ne može da vrati ono što izgubi (kao gmizavac svoj rep) nego kao onaj organizam koji stari i gubi moć do konačnog krepavanja.
Ništa Danijel, ništa oba Nikolića, ništa doktori Nermin i Jevto… Milo Đukanović je ostao vođa grupacije. Ne počasni, nego po-četni, prvi i posljednji lider ove partije.
A sa njim „nema nazad“. Nikakve reforme, nikakvi zaokreti, nikakva promocija novih vrijednosti. Milov narativ su: okupacija, šuma, ludački pokret… i zaštita obraza onoga koji umije da potroši 20.000 evra za jedan dan.
Plenum plijeni pažnju svojim „prosvetnim i kulturnim djelatnicima“
A od juče, on kune i izigrava „starca iz komšiluka“, koji baštini tradicionalni izraz. Ovaj put usmjeren na mir, uvažavanje, toleranciju…. i želju da politički protivnici „jedni drugima oči povade“.
Jednostavno, nešto se ne da. A taman su mislili da se predstave Nikšiću i Crnoj Gori kao jedna nova, alternativna snaga. Valjda misle da će Milo Đ. privući dovoljno nikšićkih glasača koji će imati tvrdu vjeru i nadu da će rastočki alfa mužjak sa lakoćom potrošiti i njihovih 20 hiljada evra, kao što je potrošio „svoje“.
