Posljednja linije odbrane lažnog cara – udri po Petrovićima!
Piše: Aleksandar Živković
Taman se malo narod obradovao rušenju Bemaksove kriminalno-medijske piramide, kad nas Pobjeda neđeljom pouči da vrijeme guvernadura još nije prošlo. Na udarnom mjestu pečatali su uvredljiv prilog (biće i nastavaka!) o dinastiji Petrović – Njegoš iz pera umišljenog guvernadura, poznatog po profesuri, Radovana Radonjića.
Nije potrebno razmatrati Radonjićeve „argumente“, godinama ih rasijava i niko ozbiljan u istorijskoj nauci ih ne prihvata. Ali, eto, baš u ovoj situaciji, Pobjedi su dobrodošli. Ko malo zna o služenju negdanjih guvernadura ondašnjoj Austriji, ne može se čuditi što sadašnji podložnici njenih nasljednika, više vole Radonjiće nego Petroviće. Dobro, neko voli popa, neko popadiju, i to je demokratija.
Problem je što se Crna Gora neće osloboditi mafijaško-partijske-medijske sprege iz vremena lažnog cara, dok se ne oslobodi lažne istorije, stalnog neukog „edukovanja“ Crnogoraca o „identitetskim pitanjima“ itd. Sve je to samo kolaž koji je omogućava lažnom caru da se predstavlja kao „otac nacije“, dok je, u suštini, bio otac mafije.
Guvernaduri su u tom sistemu, koji traje i danas, veoma značajni. Za njih je svaki zahtjev hrvatske vlade Crnoj Gori opravdan i bespogovorno se mora izvršiti. Stara istorijska uloga. Guvernadurima, pored toga, baš odgovara lažni car. Slave ga ka onaj papiga iz Šćepana Maloga. Mržnja sa Njeguša treba da zatruje cijelu Crnu Goru, da ponizi njenu istoriju, kad unizimo Petrović – Njegoše, bićemo mi veći, to je guvernadurska računica.
Lažni car, lažni guvernaduri, lažna istorija, ali prava mafijaško-medijska hobotnica, kakvu smo viđeli posljednjih dana.
Samo neka blavoraju guvernaduri. Možda nam u glavu pamet ućeraju.
Možda se sjetimo i da smo mi nešto slano izjeli, da su i nama nešto stari ostavili, da ne zavisimo ni od pameti guvernadurske ni od para lažnog cara.
