Piše: Atanas Stupar
Ima vatra i blagotvorna dejstva. Plamteće vatre na širokim geografskim prostranstvima obnavljaju život. Ciljane vatre na kultivisanom zemljištu uništavaju parazite. Veliki gradovi spaljuju otpad koji ostaje iza njihovog milionskog stanovništva.
Da li baš sve što je do juče koristilo životu treba zapaliti. Možda ga valja prepustiti na korist novim životima ili ga reciklirati za neke druge potrebe. Možda, ali ne i u Crnoj Gori. Crna Gora nije sklona uštedama, prenamjenama, sanacijama. Crna Gora uživa u pljačkama, sabotažama podmetačinama, brutalnim paljevinama. Ne interesuje je ono što može biti na korist budućim generacijama.
Kako sačuvati i na koji način pomoći ozdravljenju države koju poslije tridesetogodišnje vladavine njen bivši primjer i predsjednik zajedno sa svojom partijom pokušava zapaliti opstrukcijama, sabotažama, nemirima, izazivanjem građanskog rata. Da li je moguće obnoviti, učiniti svrsishodnim i efikasnim državne, sudske, zdrastvene, obrazovne sisteme od kojih njihovi biviši rukovodioci ne da nemaju više nikakve koristi već trpe i lične štete zbog tragova nepočinstva koja su u njima ostavili.
Spaljivana su uobičajena u Crnoj Gori. Danima su gorela dokumenta Državne Bezbjednosti na Žabljaku. Izbijali su neobjašnjivi požari na mjestima gdje su se čuvali sudski spisi. Gorele su arhivske građe državnih institucija, sjeckale se i palile tone pečatiranih i zavedenih dokumenata. Na mnogim mjestima širom države palile su se male vatrice ne bi li se razgorela ona najveća vatra, vatra zaborava. Vatra iza koje ostaje samo pustoš.
Danas Podgorički đaci slučajno ili namjerno zapališe osnovnu školu u kojoj su odslušali poslednji ovogodišnji čas. Završava se đačko doba. Vesele se. Pale vatru. Ne osuđujte ih. Imali su se od koga tom običaju naučiti. Sa zgrade Vlade Crne Gore tri decenije je ispaljivan vatromet u čast izbornih pobjeda DPS-a. To veče je slavljeno na TV-u i u svim gradovima i mjesnim zajednicama Crne Gore pod imenom „Veče pobjednika“. Svi koji se nijesu pridrtužili slavlju čak i iz razloga pristojnosti ili životnih navika kao što je nezainteresovanost ili raniji odlazak na spavanje bili su gubitnici.
Već četiri godine Crnogorski političari podmeću vatre ispod onoga što im više nije od koristi. Raspiruju plamen unutar svega što su poslije izgubljenih izbora za sobom ostavili. Ne pada im na pamet čak ni da učestvuju u stabilizaciji države i očuvanju njenih korupcijom nagrizlih dobara. Svjedočimo kako bivši Predsjednik strastveno pali državu kojom je upravljao tri decenije.
Čitamo kako je njegov ministar vojni zapalio ministarstvo vojske darujući sredstva namijenjena vojničkoj opremi sportistima za rekvizite, putovanja i hotelske pansione. Gledamo kako su predsjednikovi direktori zapalili preduzeća koja su od njega i njegove partije dobili bez pare i dinara. Pred očima nam se potvrđuje kako eksperti i funkcioneri bivše a i sadašnje vlasti pale svoje falsifikovane diplome. Kamo sreće da tom vatrom pročišćuju sami sebe.
Ne. Samo se vježbaju za mnogo veće paljevine. Imajte u vidu dvostruko značenje glagola zapaliti. U šatrovačkom jeziku zapaliti znači prevariti, zajebati, pokrasti ali i nahuškati nekoga na nešto, baciti masu u trans, uteći od pravde, pobjeći od sopstvene savjesti paleći mostove za sobom. Zato ne osuđujte đake osnovce čak i da su namjerno zapalili školu. Nauk im je stigao s najviših državnih nivoa.
