Piše: Vuk Bačanović
Korporativni mediji u Beogradu i Podgorici posljednjih dana objavljuju uznemrujuće sadržaje. Dobro, korporativi mediji u Beogradu i Podgorici uglavnom objavljuju sadržaje koji mogu trajno nauditi čitaocima fragilnog mentalnog zdravlja, te bi trebali razmisliti da u zaglavlju trajno objavljuju trakicu sa upozorenjem da se radi o vrlo uznemirujućem štivu. Kada kažem „posljednjih dana“, onda mislim na objavljene skaj prepiske članova narko kart… pardon, uglednih poslovnih ljudi iz Crne Gore i Srbije o nešto kontroverznijim poslovanjima. Posebno je uznemirujuće dirljiv detalj kada ugledni poslvni čovjek iz Beograda uglednom poslovnom čovjeku sa Cetinja šalje svježe meso.
Ako zanemarimo činjenicu da se radi o mljevenom mesu neprijatelja uglednog poslovnog čovjeka sa Cetinja, svjedočanstvo je to srdačnog i nikada prekinutog prijateljstva uglednih domaćina dvije prijestolnice bratskog naroda koji nikada ne zamriješe i koje niko i ništa ne mogu pokvariti.
Čak ni kada ugledni domaćin i poslovni čovjek sa Cetinja odluči da mu se ne sviđa da je cetinjski mitropolit, rodom Crnogorac, može biti ustoličen u manastiru u kojem je nesmetano živio i služio decenijama, pa, kako vele objavljene prepiske, naredi svom posilnom da mu sazove ljude učene i od pera širom iz Crne Gore i bivše Jugoslavije da zavape i zapišu da je to atak na slobodu, pravo i čast crnogorskog nacionalnog bića.
I dođoše ti ljudi iskrenih antifašističkih ubjeđenja odsvakud, iz Podgorice, Beograda, Sarajeva i Novog Sada da brane slobodu, pravo i čast uglednog ljudoždera. Ne treba ni u jednom trenutku pomisliti da je to zbog toga što ugledni domaćin ima neki problem sa Srbima. Pa ugledni domaćin iz Srbije dobavljač svježeg mesa mu je dolazio na babine. Još se ugledni domaćin sa Cetinja postarao da aktuelni časni i ugledni ministar policije tome ne bude smetnja, da ne posumnja u slobodu, pravo i čast uglednog mesara.
I zaista, ma koliko su članci o proždiranju ljudskog mesa učestali da će uskoro, navike čitalačke publike radi, postati uznemirujući koliko i reklama za pileće filete na sniženju, uglednim domaćinima ne možemo zamjeriti jer samo rade svoj posao: ubijaju i žderu ljude. Problematična je samo dosljednost učenih ljudi i od pera, hrabrih antifašista. Ako nije bilo problematično podržavati akcije koje su Crnu Goru dovele do vanrednog stanja zbog činjenice da klirik koji godinama živi i radi određenom manastiru u njemu bude i ustoličen, ne bi li bilo časno i slobodarski zapitati se kako je moguće da je sve to, preko svog posilnog, organizovao ljudožder. Zapravo, naši učeni i ljudi od pera nam duguju odgovor na tri ključna pitanja:
Da li su antifašisti, ljudi učeni i od pera koji podržavahu skup na Belvederu, intelektualci, novinari i aktivisti bili svjesni da im skup organizuje ugledni domaćin kojem drugi ugledni domaćin šalje ćevape od mesa njegovog neprijatelja i to uz pomoć policajaca koji su branili ovo bratstveničko poslovanje? Ako nisu, hoće li uputiti izvinjenje jer su javnost nesvjesno dovodili u zabludu da se radi o antifašističkom skupu za slobodu pravo i čast Crne Gore? Ako jesu, hoće li zauvijek zašutiiti jer su razotkriveni?
