Piše: Kit Klarenberg
Dana 20. maja, tužilac Međunarodnog krivičnog suda (MKS) Karim Kan dao je izjavu u kojoj navodi zašto traži međunarodne naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i ministra bezbjednosti Jova Galanta zbog „zločina protiv čovječnosti“ počinjenih u Gazi od „najmanje“ 8. oktobra 2023. godine. Za svakoga ko prati genocid u Gazi od tog sudbonosnog dana, mnoštvo užasnih optužbi protiv ovog dvojca neće predstavljati šok:
„Izgladnjivanje civila kao metoda ratovanja; namjerno izazivanje velikih patnji; namjerno usmrćivanje; ubistvo; namjerno usmjeravanje napada protiv civilnog stanovništva; istrebljenje; progon; nehumana djela.“
Lista se nastavljala i dalje. Kan je izjavio da su ovi „zločini protiv čovječnosti“ počinjeni kao dio široko rasprostranjenog i sistematskog napada na palestinsko civilno stanovništvo, u skladu s državnom politikom.“ Nadalje, ove strahote, prema procjeni tužilaca MKS-a, „traju do danas.“ Kan je u svojoj izjavi napomenuo da je njegova kancelarija prikupila dovoljno dokaza koji ukazuju na to da je Izrael „namjerno i sistematski lišio civilno stanovništvo u svim dijelovima Gaze objekata neophodnih za preživljavanje.“
Ono što je šokantno jeste da su Netanjahu i Galant uopšte optuženi. Kako je istraga Gvardijana od 28. maja otkrila uz zapanjujuće detalje, Izrael od 2015. godine nastoji sistematski sabotirati i podrivati aktivnosti MKS-a kako bi zaštitio sebe i svoje vojne i političke vođe od krivičnog gonjenja. To je uključivalo prijetnje tužiocima i njihovim porodicama, široko rasprostranjeno nadziranje i infiltraciju, označavanje palestinskih organizacija kao „terorističkih“ zbog pružanja pomoći sudu i otvoreno ucjennjivanje osoblja Suda.
„Imam pitanje: Koliko je tužilaca MKS-a govorilo otvoreno, a koliko ih je ćutalo? Koliko ih je prihvatilo dogovor i pokleknulo pred prijetnjama?“ pita geopolitički analitičar Firas Modad. On kaže za MintPres Njuz da optužnica na neki način „pomaže Netanjahuu politički, omogućavajući mu da se prikaže kao jedini političar koji se suprotstavlja spoljašnjim pritiscima, dok njegovi neprijatelji, strani i domaći, pokušavaju da nametnu poraz Izraelu“:
„Problem s kojim se Netanjahu suočava, međutim, nije narativne prirode, već stvarne. Naime, izraelska vojska nije sposobna da postigne ciljeve koje je Netanjahu postavio. Hamas nije ni blizu toga da bude raspušten; može i dalje vladati Gazom nakon okočanja rata, i još uvijek drži svoje zarobljenike.“
U televizijskom intervjuu nakon optužnice protiv Netanjahua, Kan je otkrio da je, dok je MKS gradio slučajeve protiv izraelskih zvaničnika, bio izložen prijetnjama od brojnih zapadnih izvora – uključujući „izabrane lidere“ – da trajno prekine svoju misiju. Jedan „visoki zvaničnik“ otvoreno ga je upozorio da je Sud „stvoren za Afriku i siledžije poput Putina“, a ne za Zapad i njegove saveznike. Iskusni tužilac je odgovorio da MKS ima univerzalnu jurisdikciju:
„Ne gledamo na to tako. Ovaj Sud je naslijeđe Nirnberga. Ovaj Sud treba da bude trijumf zakona nad moći i surovom silom!“
Zapadnjačka odbojnost prema MKS-u, i „međunarodnoj pravdi“ uopšte, duboko su utemeljeni, drski i prezirni. Stvoren je sistem koji, u propagandne svrhe, nastoji postići „trijumf zakona nad moći i surovom silom“ eksplicitno i isključivo na Globalnom Jugu, dok štiti carstvo i njegove strane marionete, marionete i kućne ljubimce cenzure, a sada se sve to vraća da ugrize upravo one koji su ga stvorili. Ovo je samo najnoviji pokazatelj da danas živimo u veoma drugačijem svijetu, i da je taj put nepovratan.
‘Samo ih sve osudite’
Na mnoge načine, Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKTJ) postavio je jasan presedan za moderni sistem „međunarodne pravde“, u kom su SAD i njeni vazali i marionete ne samo imuni od krivičnog gonjenja za činjenje teških ratnih zločina, već istovremeno djeluju kao sudija, porota i izvršilac kada lideri, vlade i vojske koji nemaju saveznički status to navodno čine. Nije slučajno da je MKS formalni nasljednik MKTJ-a. Mnogi današnji tužioci Suda, uključujući Kana, stekli su iskustvo u toj instituciji.
UN je uspostavio Tribunal da sudi političkim i vojnim zvaničnicima na Balkanu za zločine počinjene tokom burnog raspada Jugoslavije. Teoretski, Bošnjaci, Hrvati i Srbi su svi mogli biti optuženi, ali u praksi, Srbi su bili pretežno i nesrazmjerno tretirani. U međuvremenu, nijedan zločin ili ratni zločin počinjen nad srpskim civilima nije zadovoljavajuće procesuiran. Bošnjački i hrvatski vojni i politički lideri ili nisu optuženi, oslobođeni su, ili su dobili minimalne kazne za užasne zločine.
Neki tvrde da ova razlika odražava kako su Srbi bili pretežni agresori i kršioci tokom ratova 1990-ih. Međutim, antisrpska pristrasnost i nužnost prikrivanja i ignorisanja zločina bošnjačkih i hrvatskih marioneta Washingtona bili su ključna komponenta i cilj MKTJ od prvog dana. Memorandum CIA-e iz februara 1993. predložio je „uspostavljanje tribunala za ratne zločine“ s ciljem „obznanjivanja srpskih zločina“. Potom je slijedilo upozorenje protiv „ravnopravnog tretmana bošnjačkih prestupa.“
MKTJ je osnovan tri mjeseca kasnije i ispunio je svoju osnivačku misiju tokom sljedeće 24 godine. Mnogi Srbi su procesuirani za teške zločine, uključujući genocid. Često su zatvarani na duge periode, što je iznosilo doživotnu kaznu zatvora. U više visokoprofilnih slučajeva, ovi zvaničnici su osuđeni uprkos potpunom nedostatku dokaza da su naredili, odobrili ili počinili zločine za koje su optuženi. Osuđeni su prema visoko kontroverznoj doktrini „udruženog zločinačkog poduhvata,“ podrugljivo poznatoj kao „samo ih sve osudite.“
Nasuprot tome, mnogi bošnjački i hrvatski vojni i politički lideri koji su bili optuženi na kraju su oslobođeni ili su dobili minimalne kazne uprkos ogromnim dokazima koji ih direktno povezuju s planiranjem i izvršenjem užasnih zločina protiv čovječnosti. Na primjer, bošnjački vojni komandant Naser Orić se otvoreno hvalio medijima tokom rata da brutalno muči i ubija srpske vojnike i civile, ne uzimajući zarobljenike. O njegovim zločinima naširoko se izvještavalo u to vrijeme i oni su veoma dobro dokumentovani.
Ipak, Tribunal ga je osudio samo za propuštanje da spriječi nehumani tretman zarobljenika. Svjedoci koji su svjedočili o njegovim zločinima u drugim odvojenim suđenjima nisu pozvani tokom njegovog suđenja, a njihovi dokazi nisu navedeni. Dobio je dvogodišnju kaznu, ali je odmah pušten zbog vremena provedenog u pritvoru. Slično tome, niko nikada nije odgovarao za Operaciju Oluja u augustu 1995. godine, brutalni napad uz podršku NATO-a na područje s većinskim srpskim stanovništvom u Hrvatskoj, koji je raselio gotovo svo civilno stanovništvo.
Švedski premijer Karl Bildt nazvao je ovu operaciju „najefikasnijim etničkim čišćenjem koje smo vidjeli na Balkanu“, stotine hiljada Srba bili su prisiljeni pobjeći iz područja pod zaštitom UN, a hiljade su ubijene. Sedmicama nakon toga, hrvatske vojne i policijske snage sistematski su pljačkale i ubijale na toj teritoriji, izvršavajući smrtne kazne nad Srbima – uključujući starije i nemoćne – koji nisu uspjeli pobjeći, kradući njihovu imovinu i spaljujući sela do temelja. Hrvatska vlada je potom donijela zakone koji su gotovo onemogućili povratak raseljenih.
Dokumenti koje je otkrio MKTJ pokazuju da je hrvatski lider Franjo Tuđman, kog je Zapad sponzorisao i koji je bio otvoreni negator holokausta i poštovalac fašista, eksplicitno planirao „zadati takve udarce da Srbi praktično nestanu“, što je jasan pokazatelj genocidne namjere. Iako nikada nije bio procesuiran, tri hrvatska generala su ipak završila u sudnici Tribunala. Za nevjericu, MKTJ je presudio da Operacija Oluja nije imala za cilj raseljavanje srpskog civilnog stanovništva, i ne samo da nije bila etnički progon, već nije bila ni ratni zločin.
‘Koristan alat’
U svjetlu optužnice protiv Netanjahua i Galanta, važno je imati na umu da presude MKTJ danas bošnjački i hrvatski etnonacionalisti koriste kao neoborivi dokaz njihove nevinosti i žrtvovanja, iako su bili suučesnici u brutalnim građanskim ratovima, koje je Zapad podržavao finansijski, politički i vojno. Ako bi izraelski zvaničnici bili oslobođeni, presude bi se, naravno, koristile za opravdanje genocida u Gazi i nesumnjivo bi ohrabrile Izrael da počini naredne, još veće zločine.
Ipak, činjenica da su Netanjahu i Galant uopšte optuženi gorko je ironičan bumerang. SAD i njeni saveznici neumorno su promovisali MKS kao temeljni kamen „međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima.“ Uvijek je bio zamišljen kao hegemonistička propagandna konstrukcija koja će prikazivati Vašington i njegove saveznike kao neprikosnovene bastione, čuvare i izvršioce „prava“ na međunarodnom nivou. U međuvremenu, njihovi su „neprijatelji“ su mogli biti podgvrgnuti žestokim klevetama kao manifestacije zla i kriminala uz legitimirajući pečat Suda.
Početkom maja, 12 istaknutih republikanskih senatora – uključujući notorne jastrebove Miča MekKonela, Teda Kruza i Marka Rubija – poslali su oštro sročeno pismo MKS-u, izražavajući ozbiljnu zabrinutost zbog budućih optužnica protiv izraelskih zvaničnika za ratne zločine počinjene od 7. oktobra 2023. Upozorili su da će, ako se takvi nalozi izdaju, „to tumačiti ne samo kao prijetnju suverenitetu Izraela, već i suverenitetu SAD.“ Dvanaest žigosanih su dodali:
„SAD neće tolerisati politizirane napade MKS-a na naše saveznike. Uzmite Izrael na nišan i mi ćemo nanišaniti na vas. Ako nastavite s mjerama navedenim u izvještaju, mi ćemo prestati sa svakom američkom podrškom MKS-u, sankcionisati vaše zaposlenike i saradnike, i zabraniti vama i vašim porodicama ulazak u SAD. Upozoreni ste.“
Ove prijetnje su očigledno kršenje Rimskog statuta. Dok je američki državni sekretar Entoni Blinken bez ustručavanja izjavio da je Bijela kuća „predana“ kaznenim mjerama protiv MKS-a zbog njegove „duboko pogrešne odluke“ da optuži Netanjahua i Galanta, Sud nije pokazao nikakve naznake da će odustati. Štaviše, reakcija SAD snažno naglašava fundamentalno pristrasnu i diskriminatornu prirodu zapadno predvođene međunarodne pravde, čime se dodatno osnažuju globalni zahtjevi da MKS ispuni svoje postavljene ciljeve.
Očigledno, zapadnim silama nikada nije palo na pamet da bi mogle biti podvrgnute standardima koje propovijedaju i koje nastoje nametnuti Globalnom Jugu, ili da bi metode, koncepti i strukture koje su stvorili da opravdaju svoju imperijalističku agresiju mogli biti upotrijebljeni protiv njih. Tokom ratova u Jugoslaviji, NATO je počinio mnoge ratne zločine s potpunom nekažnjivošću, ubijajući mnogo civila. Bombardovanje Jugoslavije od marta do maja 1999. samo po sebi je bilo potpuno ilegalno, jer nije imalo odobrenje Vijeća bezbjednosti UN.
NATO članice imale su vodeću ulogu u finansiranju i opsluživanju MKTJ. Dakle, nije bilo govora o tome da se alijansa pozove na odgovornost za bilo koje zločine koje je počinila nad Srbima. „Vjerovatnije je da ćete vidjeti kako se zgrada UN-a rastavlja ciglu po ciglu i baca u Atlantik nego da vidite NATO pilote pred UN tribunalom,“ hvalio se portparol Odbora za međunarodne odnose američkog Senata u maju 1999. Ukupan broj Jugoslovena koje je vojna alijansa ubila bombardovanjem te godine vjerovatno nikada neće biti poznat.
Dokumenti britanskog Ministarstva odbrane s kojih su skinute oznake tajnosti pokazuju da su zvaničnici u Londonu i MI6 odredili simbolične civilne ciljeve u Beogradu za bombardovanje, potpuno svjesni da će to izazvati civilne žrtve. Ipak, ovo je ocijenjeno kao „vrijedno cijene.“ Nisu pronađeni usporedivi crno-bijeli dokazi koji povezuju jugoslovenskog lidera Slobodana Miloševića s bilo kojim zločinom – sasvim suprotno. Ipak, u maju 1999., dok je NATO-ovo kriminalno bombardovanje trajalo, MKTJ ga je optužio za zločine protiv čovječnosti.
Kako je jedan pravnik iz Stejt Departmenta priznao u oktobru te godine, „Dok su SAD i Britanija u početku mislile da bi optužnica protiv Miloševića mogla omesti šanse za mir, ona je kasnije postala koristan alat u njihovim naporima da demonizuju srpskog lidera i očuvaju javnu podršku NATO-ovoj kampanji bombardovanja Srbije.“ Ovo je u širem smislu odražavalo kako je MKTJ „široko shvaćen unutar vlade kao malo više od sredstava za odnose s javnošću i kao potencijalno koristan politički alat“:
„Optužnice bi takođe služile za diplomatsku izolaciju osramoćenih lidera, osnaživanje njihovih domaćih protivnika i jačanje međunarodne političke volje za primjenom ekonomskih sankcija ili upotrebom sile.“
Bombardovanje Jugoslavije stvorilo je užasan međunarodni presedan, dajući povod za doktrinu „nelegalno ali legitimno.“ Od tada NATO koristi ovu doktrinu da opravda uništenje problematičnih zemalja širom svijeta, od Iraka do Libije. U drugom gorkom bumerangu, Rusija je navela vojnu intervenciju kao opravdanje za svoju invaziju na Ukrajinu. Kako je jedan esej Evropskog konzorcijuma za politička istraživanja EU-a sa žaljenjem naveo:
„Kremlj opravdava svoje postupke optužujući ‘Zapad’ kolektivno, optužujući zapadne zemlje da primjenjuju međunarodne norme na proizvoljan način. Rukovodstvo Ruske Federacije često koristi takozvani kosovski presedan za opravdanje ilegalne vojne aktivnosti u susjednim zemljama, uključujući Ukrajinu. Dakle, da li je kosovski presedan stvorio uslove koji su omogućili Rusiji da krši osnovne principe suvereniteta Ujedinjenih naroda? Ukratko, odgovor glasi da.“
Ruski zvaničnici su takođe često izjavljivali od početka posredničkog rata da je „era nekažnjivosti završena.“ Nema sumnje da je optužnica Međunarodnog krivičnog suda protiv Netanjahua i Galanta najveći dokaz čvrstine tih riječi. Živimo u multipolarnom svijetu i nema povratka na „normalno.“ Kao takvi, sistemi „međunarodne pravde“ više ne mogu funkcionisati isključivo kao propagandni konstrukti za kažnjavanje „Afrike i razbojnika poput Putina.“ Sposobnost Izraela da djeluje jednostrano takođe je okončana, što može biti još razornija prepreka njegovom zločinačkom odnosu prema Palestincima. Kao što je Firas Modad rekao za MintPres:
„Nasuprot tome, Netanjahu može tvrditi da njegovi glavni rivali – Ganc i Lapid – žele da rat završi u skladu sa željama spoljašnjih sila, ostavljajući Izrael u situaciji u kojoj ga je Hamas ponizio a Hezbolah efikasno odvratio od djelovanja. Strateški, to garantuje da će Izrael od sada uvijek voditi ratove na više frontova
Izvor: Mint Pres Njuz
