Srpske partije, bar tako sebe one nazivaju, u Crnoj Gori su šampioni ćutanja. Šampioni izuzetne nesposobnosti.

A tzv. „srpski lideri“, kako vođama tih partija „tepa“ snishodljivo okruženje, likovi su koji ništa za dvije decenije svog političkog života nisu uradili osim što su sve izbore i sve bitke izgubili.
Iako su im bili na raspolaganju milioni evra, nisu se čak potrudili da jedan Internet portal naprave, da ne govorimo o tome da su mogli imati čak svoju medijsku kuću, da su htjeli.
Ne samo da nemaju medije, oni izgleda nemaju niti Informativne službe niti profesionalne političare koji bi se trudili da se svakodnevno obraćaju javnosti jer politička scena grmi od izjava „druge strane“.
Prođoše incidenti u Nikšiću a „srpske partije“ su reagovale ćutanjem!? Ako to ne znaju, Mesindžeri žestoko plamte od bijesa što su se ponašali nezainteresovano u dotičnom slučaju…
Tako je realno ispalo da su Đukanovićevi mediji i partijski aparatčici oko događaja u Nikšiću virtuozno pobijedili „srpske partije“ i ostvarili cilj – opravdanje nasrtaja „komita“ na vrlo korektnu nikšićku policiju.
Ispalo je da su razbojnici koji su napali policiju ideološki rehabilitovani, što je nečuveno, a da „srpske partije repom nisu trznule“!?
„Srpske partije“ nisu prstom makle u ovom slučaju, kao niti i prije par dana kada je Đukanović žestoko, uz vrisak i „ratne bubnjeve“, ratnohuškačkom izjavom nasrnuo na Mitropoliju.
Da zaključimo, pravoslavni Srbi i Crnogorci, učesnici litija, nemaju svoje političke predstavnike među današnjim partijama i političarima u Crnoj Gori, ma kako sebe ti političari nazivali.
Đukanović nikad više neće biti na vlasti ali, taj „mrtvi političar“ i dok pada- dobija sve medijske bitke protiv „srpskih partija“, ne zato što je dobar već zato što srpski političari u Crnoj Gori ne pokazuju znake života.
Izgleda da su oni „politički umrli“, ili „izdušili“ mnogo prije Đukanovića.
Oni su, sve su prilike, davno umrli a niko nas nije pozvao na sahranu, treće jutro, četrdesnicu i parastos.
Da su nas pozvali na tu političku sahranu, donijeli bi im vijenac od trulog cvijeća, u „znak pažnje“ što su bili premrtvi i truli dok su se politikom bavili.
Vojin Grubač, izvor: Fejsbuk
