Piše: Vuk Bačanović
Da je crnogorska opozicija pod vodstvom DPS-a u potpunom rasulu, ne svjedoče samo burleskni sukobi njenih ideologa s portala Kafe del Montenegro i Antena M, nego i činjenica da su centrala i operativci na terenu očigledno neusklađeni.
Najprije na nalozima društvenih mreža koje kontrolišu pristalice bivšeg predsjednika Mila Đukanovića osvane komentar da „90% studenata Srbije, kao i većina Srba koji podržavaju studente, imaju istu politiku prema Crnoj Gori kao Vučić, Šešelj, Milošević i drugi. U to nikada nemojte sumnjati.“ Radilo se o komentaru na Đukanovićevo neznalačko šegačenje u okviru intervjua koji je dao Al Džaziri na duhovitu opasku neimenovanog beogradskog „mladog političara“ koji podržava studentske proteste da u Crnoj Gori žive Srbi i „zamalo Srbi“: „To je utemeljeno još na Garašaninovim Načertanijima (koje Đukanović očigledno nije čitao jer koristi množinu, a ne jedninu Načertanije, kako se djelo zaista i zove, op.a.) još iz 19. vijeka… to se ne liječi!“
A onda iste te pristalice iz preko noći sklepanog pokreta Kamo sjutra odluče u potpunosti kopirati studentske demonstracije u Srbiji i blokirati most Blaža Jovanovića u Podgorici.
Bezuspješno, jer ih se, računajući policiju, novinare i biznismena Blaža (Milovog) Đukanovića, nije okupilo više od par stotina.
Bezuspješno, jer se energija iz Srbije ne može glumiti, baš kao što DPS, nakon decenija manipulacija građanima Crne Gore, više nije mogao glumiti da je nešto više od kriminalnog kartela.
Bezuspješno, jer dominantna većina građana Crne Gore shvata da zahtjevi Kamo sjutra nemaju nikakve veze s bezbjednosnom politikom ni s ikakvim osvježenjem, nego se krvavi pir umno poremećenih osoba želi iskoristiti da bi bivša vlast mogla nastaviti tamo gdje je stala.
Dakle, ništa slično studentima u Srbiji koji na svaki način izbjegavaju opoziciju suštinski jednako štetnu kao i SNS-ov režim.
I upravo zato s naloga bliskih Milu Đukanoviću šire laži o studentskim protestima u Srbiji.
Ne mrze oni te proteste zato što je njihov duh jednak onom šešeljevskog mračnjaštva. S tim duhom su više decenija kohabitovali i uspješno sarađivali, čak i onda kada je njihov vođa kao vladajuću ideologiju usvojio i pomalo adaptirao njegov crnogorski pandan – dukljanstvo.
Mrze ih zato što nemaju nikakve veze s tim i zato što ti protesti jednako ogoljuju bivši crnogorski režim.
Jer pobjeda tih protesta znači da Srbija više neće biti baba-roga koja kao da je proizašla iz propagandnog materijala njenih najgorih šovinističkih neprijatelja, od Zagreba do Prištine, nego da će ponovo, kao nekada, inspirisati najslobodoljubivije ljude iz svog okruženja.
A to definitivno znači propast za sve takve šovinizme i definitivni kraj Đukanovićevog nasljeđa.
Utoliko da njegove pristalice već ne mogu smisliti ništa drugo nego da pokušaju plagirati stotine hiljada ljudi na ulicama Beograda, Novog Sada, Kragujevca, Kraljeva, Niša, Bora, Novog Pazara…
Ne ide. Čak ni transparent „ljude kradu lopovi, puškom kade popovi“ više ne znači ništa, jer su studenti u Srbiji pokazali da je jedno biti svjestan malignih režimskih ljudi u crkvenoj hijerarhiji, a drugo šovinistički kidisati na bilo koju vjersku zajednicu s ciljem njenog uništenja.
Šešeljizam i dukljanizam, lice i naličje jednog mračnog razdoblja, iščezavaju pred našim očima, i svi njihovi sljedbenici ne samo da više nisu strašni u našim očima, nego nisu ni smiješni. Oni su ljudi jada i čemera koji se samo mogu sažaljevati.
