Piše : Filip Dragović
Zbilja mi nije jasno jesmo li, dragi Andrija Mandiću, mogli bez još jedne idenitetske teme, sad kad smo zatvorili popis, Srebrenicu, Jasenovac… i kad je društvenu pažnju trebalo usmjeriti na posljedice IBAR-a i rekonstrukciju Vlade, pa put pod noge u – Evropu? Da kapelu treba vratiti na Lovćen, to je, po meni, više nego tačno, samo je pitanje redosljeda poteza važan faktor u politici, a kad se radi o obnavljanju srušene bogomolje- još važniji.
Po meni, čačkati po temama koje nas dijele, a nijesmo se ujedinili oko onoga što je Mandić propagirao u svojoj predsjedničkoj kampanji lane – boljeg ekonomskog života- jednostavno, ne ide.
Ja još vjerujem u ono što je prethodnih par mjeseci očigledno, a to je Mandićeva politička emancipacija. Zato mislim da je uručivanje 13.julske, državne, nagrade popu SPC na sred Cetinja bio sasvim dovoljan gutljaj identitetskog čaja, pa još na ovoj vrućini. Pominjanje kapele – nevrijeme.
No, ako je bio loš tajming, nije rečeno ni slovo neistine. Mandić se u svom govoru dotakao civilizacijske potrebe da uspravimo svoje dostojanstvo, i da obnovimo porušeno. Zato je, od njegovog promašenog tajminga, zanimljiviji fenomen urlika kojim se oglasio iskonski mrak u glavama komitskih političkih i ideoloških megafona. Od gradonačelnika Cetinja, preko junoša iz fantomskog SD i avetnog FCJK, svi su vrisnuli „samo preko nas mrtvih“! Sve tri reakcije istinski spadaju više u domen psihopatologije nego politike.
Ne zna se šta je tu luđe: monopol nad Lovćenom koji su ovi građani Crne Gore oformili u svojim glavama u odnosu na Mandića i druge građane; razlozi zbog kojih „smatraju“ da ne treba obnoviti porušenu bogomolju; istančani intelektualni rječnik sve trojice koji lebdi na ivici uličarske psovke…
Ali nećemo se baviti njima personalno. Ono što je mnogo važnije od njih jeste pitanje koje je preksinoć postavio prof Miloš Bešić, politički analitičar: Kako DPS I društvo misle da uvećaju ili stvore svoj koalicioni kapacitet? Ovakvom divljačkom vriskom? Nikad i nikako. Ne znam koliko će vremena proći do neminovne obnove Njegoševe kapele na Lovćenu, ali koliko god da bude trebalo vremena za to, svakako će duplo više vremena trebati DPS- SDP- SD-LP koaliciji mrzitelja istorijske Crne Gore, da steknu bar jednu koalicionu valencu, i izađu iz 25% izbornog mraka iz kog se ništa ne vidi, a ponajmanje mogućnost participacije u nekoj od budućih vlada.
