Piše: Vuk Bačanović
Kada su u Srbiji prije više od mjesec dana započele srednjoškolske i studentske blokade i kada sam shvatio u kolikoj mjeri mladići i djevojke između 17. i 22. godine zrelo artikulišu svoje misli i organizuju otpor korumpiranoj SNS-ovoj birokratiji, ali i njenoj blizanačkoj opoziciji, moja prva misao o vlastitoj generaciji bila je: „Kakvi smo mi bili idioti!“ i „Kakvim trivijalnostima smo se bavili dok su nam globalni i domaći tirani pred očima kovali sindžire i bukagije?“
Mladost Srbije, koju više nije ispravno nazivati demonstrantima, već ustanicima, demonstrirala je suštastvenu istinu: da Vučićev despotizam istovremeno podržavaju i Moskva i Vašington, da u svijetu u kojem je demokratija odavno ruinirana i svedena na pojam koji izaziva podsmijeh, u kojem oživljavaju stari i uzdižu se novi tiranski režimi, većinski srpski narod stoji sam, postojan u odbrani svojih slobodarskih tekovina, koje su skupo plaćene.
I ne samo svojih.
Istinska umna i duhovna elita srpskog naroda danas drži lekciju o slobodi i američkim demokratama koji su, u svom klasnom sljepilu, demokratiju sveli na korporativni brend, i briselskoj birokratiji, i pomahnitalim vouk kulturnjacima, i otuđenim NVO pozerima, i Trampu i njegovim mračnim epigonima širom svijeta, i caru Putinu u Kremlju, i čuvaru velikog ekvilibrijuma Siju u Pekingu.
Srpski narod je tako sam, gotovo kao narod Gaze, kojoj zapadni gospodari pripremaju organizovano raseljavanje kako bi ih učinili primjerom šta slijedi neposlušnima, šta slijedi onima koji se uzbezobraze toliko da tjeraju Rio Tinto sa vlastite zemlje.
Zato ovo nije ustanak samo protiv Vučića i njegovih naprednjaka, šešeljevskog i drugog otpada. Političkog ološa svake vrste uvijek je bilo i biće.
Ovo je, bez ikakvog pretjerivanja, nastavak borbe za opstanak iz 1804, 1815, 1914. i 1941. godine.
Kada je Hitler 1941. saopštio Geringu da je odlučio da „usijanim željezom“ u Srbiji iskorijeni ideju slobode, onda takvo iskorjenjivanje nije podrazumijevalo samo masovna pogubljenja i deportacije u koncentracione logore širom Velikog Rajha, već i postavljanje lidera koji će ljudima objašnjavati da je sloboda možda lijep san, ali da je „realnost“ nešto drugo. Da bi se ljude uvjerilo u ovu zlokobnu naopakost, potrebna je cijela piramida glupana koji će propovijedati ovo antijevanđelje velikog vođe, izvršitelja stranih naloga. Aleksandar Vučić je upravo takav lider. Izdanak onih koji su nas zamalo uvjerili da tama i glupost koju nude nemaju alternativu i da je možemo ili prihvatiti ili skapati na marginama u očajanju i beznađu.
Tako je to, zamalo, bilo s mojom generacijom. Ali tako to nije s ovom. Njoj su oči širom otvorene i vidi sve što treba da vidi.
Stvarna umna i duhovna elita srpskog naroda drži lekciju iz demokratije cijelom svijetu. Treći srpski ustanak je u punom zamahu.
