Prevod: Žurnal
NATO ima dug, blizak i javnosti relativno nepoznat odnos sa Izraelom koji je 2016. godine rezultirao osnivanjem kancelarije Izraela u glavnom sedištu vojne alijanse u Briselu. Naglašavajući značaj povezanosti Izraela sa NATO-om, premijer Benjamin Netanjahu je prilikom otvaranja kancelarije izjavio sljedeće: „Ovo je važan korak koji pomaže bezbjednosti Izraela. To je dalji dokaz statusa Izraela i spremnosti mnogih organizacija da sarađuju sa nama u oblasti bezbjednosti.“ Poziv NATO-a Izraelu da se smjesti u glavnom sedištu NATO-a bio je rezultat pritiska drugih članica NATO-a na Tursku da ukine svoj veto na tnjega. Poziv je nastao kroz novu politiku partnerstva NATO-a počevši od 2014. godine, ali je Turska stavila veto na poziv do 2016. godine.
Pregovori iza scene između Turske i Izraela 2015. godine otopili su hladne odnose koji su bili prekinuti između 2010. nakon što su izraelski komandosi ubili 10 turskih aktivista i ranili preko 50 učesnika na Mavi Marmara, turskom brodu koji je krenuo za Gazu kao dio Flotile slobode. Prema dokumentima NATO-a, NATO i Izrael sarađuju na području nauke i tehnologije skoro 30 godina, borbe protiv terorizma, zaštiti, borbe protiv oružja za masovno uništenje, te mira i bezbjednosti.
Da bi ojačao mornaričku interoperabilnost, NATO je uključio Izrael kao partnera za svoju operaciju Morski čuvar. Vojno-medicinska akademija Izraela sada služi kao „jedinstvena institucija“ za zajednicu NATO-ovih Centara za obuku i edukaciju partnera. Izrael nije zvanično integrisan u NATO, ali je dio Mediteranskog dijaloga, programa koji sponzoriše NATO u saradnji sa sedam zemalja Mediterana.
Dugogodišnja radna saradnja NATO-a sa Izraelom rezultirala je time da zemlje NATO-a prodaju oružje Izraelu, a druge zemlje kupuju oružje od velike izraelske industrije oružja. S izuzetkom Kanade, Holandije, Španije i Belgije, ostalih 32 članica NATO-a nastavljaju da prodaju/šalju oružje Izraelu dok Izrael sprovodi genocidne operacije nad Palestincima u Gazi. Zbog sudskog slučaja, Danska može obustaviti izvoz dijelova za lovce F-35 u SAD, jer SAD prodaju te avione Izraelu.
Čak je i Letonija prodavala oružje Izraelu, dok je Litvanija kupovala oružje od Izraela. Grčka, Albanija, Slovačka i mnoge druge zemlje NATO-a kupovale su vojnu opremu od Izraela. Organizacija Action on Armed Violence ima sveobuhvatnu svjetsku listu prodaje i transfera oružja Izraelu.
„Lavender“: mašinska inteligencija koja usmerava izraelsku bombardersku kampanju u Gazi (3. dio)
Izrael je najveći kumulativni primalac američke strane pomoći od svog osnivanja 1948. godine, dobivši oko 310 milijardi dolara u ekonomskoj i vojnoj pomoći. Od 7. oktobra 2023. godine, SAD su donijele zakon koji je obezbijedio najmanje 12,5 milijardi dolara vojne pomoći Izraelu, uključujući 3,8 milijardi dolara iz zakonodavstva u martu 2024. i 8,7 milijardi dolara iz dodatne aproprijacije u aprilu 2024. Od 7. oktobra, samo dva od više od stotinu transfera vojne pomoći Izraelu su navodno ispunila prag kongresnog pregleda od 250 miliona dolara kako bi mogli biti objavljeni, a budući da zapisi za druge transfere oružja nisu objavljeni, ne možemo biti sigurni. Pored toga, izraelska vojska je dobila ubrzane isporuke oružja iz strateške zalihe oružja koja se obično koristi za popunu zaliha za američke jedinice na Bliskom istoku. SAD od 1980-ih godina održavaju ogromna skladišta za ogromne količne oružja.
2016. godine, SAD i Izrael potpisuju treći 10-godišnji Memorandum o razumijevanju koji pokriva period 2018-2028, obezbjeđujući 38 milijardi dolara vojne pomoći; 33 milijarde dolara u grantovima za kupovinu vojne opreme; i 5 milijardi dolara za sisteme protivraketne odbrane. Izrael je primio 69 odsto svoje vojne pomoći od SAD u periodu 2019-2023, prema podacima iz marta koje je izdao Stokholmski međunarodni institut za mirovna istraživanja (SIPRI). Izrael je 98. po redu po broju stanovnika u svijetu, sa populacijom od 9,4 miliona, što čini samo 0,11 procenata svetske populacije, i 154. po redu po veličini teritorije. Uprkos maloj populaciji i teritoriji, studija SIPRI-a rangira Izrael kao 15. najvećeg uvoznika oružja na svetu, primajući 2,1 procenat svih uvoza, prema globalno dostupnim podacima iz perioda 2019-2023. Izrael je deveti najveći izvoznik oružja na svetu, odgovoran za 2,4 procenta izvoza. Svi manevarski avioni Izraelskog vazduhoplovstva koji bombarduju ljude u Gazi su američke proizvodnje, sa izuzetkom jednog helikoptera koji je izgradila francuska kompanija Airbus Helicopters. Izrael je prvi međunarodni operater američkog F-35 Joint Strike Fighter, tehnološki najnaprednijeg lovca ikada napravljenog, i primio je 36 od 75 F-35 do kraja 2023. godine, plaćajući ih uz pomoć SAD.
Njemačka je drugi najveći dobavljač oružja Izraelu, obezbeđujući mu oko 30 odsto kompletnog inostranog naoružanja. U 2023., Njemačka je odobrila vojnu opremu i izvoz oružja u Izrael u vrijednosti od 353,70 miliona dolara, što je desetostruko povećanje u odnosu na 2022. godinu, uključujući četiri podmornice, sve ovo prema podacima Njemačkog ministarstva ekonomije i podacima dostavljenim Međunarodnom sudu pravde u slučaju Nikaragve protiv Njemačke za saučesništvo u genocidu u Gazi. U aprilu je Nikaragva tvrdila da je Njemačka prekršila Konvenciju UN-a o genocidu slanjem vojne opreme Izraelu, time pomažući i podstičući genocid i kršeći međunarodno humanitarno pravo u Gazi.
Nakon što je Međunarodni sud pravde pozvao nacije i građane da učine više kako bi spriječili genocid, MSP je odbio da izda hitne naloge za zaustavljanje prodaje oružja Njemačke Izraelu. Kao šamar stvarnosti, nakon odbijanja hitnog zahteva da se zaustavi izvoz nemačkog oružja Izraelu, predsedavajući sudija Navaf Salam je imao smjelosti da kaže da sud „ostaje duboko zabrinut zbog katastrofalnih životnih uslova Palestinaca u Pojasu Gaze, posebno s obzirom na dugotrajno i široko rasprostranjeno uskraćivanje hrane i drugih osnovnih potreba kojima su izloženi.“ Dodao je, da sud „smatra posebno važnim podsjetiti sve države na njihove međunarodne obaveze u vezi sa transferom oružja stranama u oružanom sukobu, kako bi se izbegla opasnost da se takvo oružje koristi“ za kršenje međunarodnog prava. Suprotno mišljenje u vezi presude ICJ-a glasi da njemačka vlada nije bila iskrena po pitanju ovog slučaja:
„Naime, od zatvaranja usmenih saslušanja, Nikaragva je pažnji suda preporučila informacije njemačke vlade u vezi sa izvoznim dozvolama odobrenim za Izrael u 2024. godini. Ovo uključuje oružje i drugu vojnu opremu, očigledno ne za trening ili testiranje, kako je Njemačka sugerisala u vezi sa određenim ranijim dozvolama. Dozvole odobrene u 2024. i odnose se, između ostalog, na municiju za mitraljeze; pogonske punjače; plovila koja spadaju u kategoriju ratnih brodova (površinskih ili podvodnih), specijalizovanu mornaričku opremu, dodatke, komponente i druge površinske brodove; i, najzlokobnije, predmet koji spada u kategoriju hemijskih agenasa, bioloških agenasa, iritanta, radioaktivnih supstanci, povezane opreme, komponenti i materijala. Takođe je vredno napomenuti da je Sud tretirao „drugu vojnu opremu“ kao isključivo nenasmrtonosnu opremu. Ovo je bilo pojednostavljenje koje je Sud riješio na brzinu, jer prema njemačkom zakonu, određeno smrtonosno oružje može pasti u kategoriju ‘druge vojne opreme’.“
Nagazna mina za Crnu Goru – Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Pozivajući se na međunarodno pravo i tekući genocid u Gazi, advokati za ljudska prava su u aprilu zatražili od berlinskog Upravnog suda da suspenduje odluku njemačke vlade da pošalje 3.000 protivtenkovskog oružja Izraelu, prema informacijama Rojtersa. Zahtjev za izvoznu dozvolu od 10.000 komada municije u Izrael još nije odobren. SAD, koje obezbjeđuju Izraelu duplo više oružja nego Njemačka, ne priznaju nadležnost ICJ-a.
Dok su Sjedinjene države u početku prihvatile opštu obaveznu nadležnost ICJ-a, povukle su saglasnost 1985. godine nakon što je ICJ izdao nepovoljnu jurisdikcionu odluku u slučaju koji se odnosi na vojnu intervenciju SAD u Nikaragvi. Nakon toga, nadležnost ICJ-a nad Sjedinjenim državama postala je uslovljena odredbama specifičnih ugovora – stvarajući ograničenu izloženost koju su Sjedinjene države generalno nastojale da izbjegnu, posebno u novijim godinama. U 2005. i 2018. godini, Sjedinjene države su odgovorile na još jednu seriju nepovoljnih odluka ICJ-a povlačenjem iz Opcionog protokola za Bečku konvenciju o konzularnim odnosima (VCCR). Njemačka poslanica Sevim Dagdelen govorila je u Vašingtonu, D.C., 6. jula na simpozijumu „NE NATO-u; DA MIRU“ i 7. jula na mitingu za mir ispred Bijele kuće.
U svojim govorima, rekla je da je od 2019. do 2023. godine 30 procenata oružja u Izrael uvezeno iz Njemačke, ali da je 2023. godine procenat oružja poslanog Izraelu drastično porastao na 47 procenata iz Njemačke, dok su SAD obezbijedile 53 procenta. Dagdelen je govorila o tri mita u vezi sa NATO-om. Prvi mit: Da je NATO odbrambeni savez koji se pridržava međunarodnog prava. Dagdelen je rekla da „u posljednjih četvrt vijeka, NATO vodio ničim izazvane, nezakonite ratove agresije protiv Jugoslavije i Libije; a Sjedinjene države, lider saveza, izvršile su invaziju i okupaciju Iraka, u katastrofalnoj avanturi – da navedemo samo tri poznata primjera.“
Drugi mit: Da NATO zastupa demokratiju i vladavinu prava. „Stvarnost je da NATO nikada nije imao problem da među svojim članicama ima vojne diktature ili fašističke režime. Portugal, jedna od osnivačkih članica NATO-a, ubio je hiljade Afrikanaca u svojim kolonijalnim ratovima i mučio stotine do smrti u koncentracionim logorima. To nikada nije bio problem za ovaj kolektiv zajedničkih vrednosti, baš kao što ni Erdoganova Turska, sa svojom podrškom džihadističkim terorističkim grupama u Siriji, ne predstavlja poseban etički problem za nju danas.“
Treći mit: Da je NATO zajednica zajedničkih vrijednosti i da zastupa ljudska prava. „U stvarnosti, ratovi koje su vodile Sjedinjene Države i njeni saveznici u poslednjih 20 godina sami su doveli do masovnog ubistva četiri i po miliona ljudi, prema istraživačima sa uglednog Univerziteta Braun. Logor za mučenje i pritvaranje u pomorskoj bazi Gvantanamo Bej i dalje je u funkciji. Novinar Džulijan Asanž je mučen skoro do smrti 14 godina jer je objavio dokaze o američkim ratnim zločinima. Vlada krajnje desnice Benjamina Netanjahua i dalje dobija američku i evropsku podršku u vidu isporuka oružja za svoj napad na Gazu, što se ne može verodostojno opravdati pozivanjem na pravo na samoodbranu.” Od 2013. do 2023. godine, Italija je bila treći najveći prodavac oružja Izraelu, obezbijedivši 4,7 procenata stranog oružja, prema SIPRI.
U 2023. , Britanija je odobrila izvozne licence za prodaju najmanje 52,5 miliona dolara vojne opreme Izraelu — uglavnom municije, bespilotnih letjelica, municije za malokalibarsko oružje i komponenti za avione, helikoptere i ofanzivno oružje. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva ne daje oružje direktno Izraelu, već licencira kompanije da prodaju komponente opreme u američke lance snabdevanja, kao što su za avione F-35. Najnovija pošiljka ratne opreme Izraelu iz Francuske bila je elektronska oprema za dronove od francuske firme Thales. Pošiljka je izvršena 26. maja 2024. godine.
Trgovina oružjem Južne Koreje sa Izraelom značajno je porasla, sa prodajom oružja u vrijednosti od 47 miliona dolara Izraelu u proteklih 10 godina. Korporacija Hjundai je prodala opremu Izraelu koja se koristi za rušenje palestinskih kuća. Peni Vong, ministarka inostranih poslova Australije, rekla je da njena zemlja nije isporučivala oružje od početka konflikta u Gazi, ali podaci iz Ministarstva inostranih poslova i trgovine (DFAT) pokazuju da je samo u februaru 2024. godine Australija direktno izvezla preko 1,5 miliona dolara u „oružju i municiji“ Izraelu. Na saslušanju u Senatu Australije, glavni ekonomista DFAT-a priznao je da je Australija izvezla oružje i municiju u vrijednosti od 10 miliona dolara Izraelu u proteklih pet godina. Od većih partnera NATO-a, Japan i Novi Zeland su prestali da prodaju oružje Izraelu tokom perioda genocida. Dok su članice NATO-a vrlo očigledno saučesnice u izraelskom genocidu u Gazi, konačna izjava samita NATO-a u Vašingtonu nije pomenula smrt 38.000 Palestinaca, a ranjavanje preko 100.000 ljudi, uništenje kuća, bolnica, škola, univerziteta, vjerskih objekata i objekata UN-a za 2,1 milion Palestinaca.
Umjesto toga, NATO je uključio samo kratku referencu za Bliski istok, nazivajući region „južnim susjedom.“ Paragraf o Bliskom istoku zaključuje da će generalni sekretar NATO-a imenovati specijalnog predstavnika za južnu četvrt, Hašemitsko kraljevstvo Jordan je pristalo da ima NATO kancelariju za vezu u Amanu, NATO-ICI regionalni centar će nastaviti sa radom u Kuvajtu i „na osnovu zahtjeva iračkih vlasti, proširiti obim naše podrške iračkim bezbjednosnim institucijama i nastaviti naše angažovanje kroz NATO misiju u Iraku (NMI).”
En Rajt je služila 29 godina u američkoj vojsci/rezervama i penzionisana je kao pukovnik. Provela je 16 godina kao američki diplomata i podnijela ostavku u američkoj administraciji 2003. godine u znak protesta protiv američke invazije Iraka. Jedna je od autorki knjige Voices of Conscience
Piše: En Rajt
Izvor: WorldBeyondWar
