Ekonomsko poremećaj proizišao iz ovog sukoba šteti državama širom sveta – dok istovremeno obezbeđuje izvesno olakšanje Rusiji
Piše: Jaroslav Trofimov
Prevod: Miloš M. Milojević
Američko-izraelski rat protiv Irana koji je ušao u drugu nedelju, sada obuhvata barem dvanaest država, uz ekonomske i političke šokove koji potresaju čitav svet. Nijedna strana za sada nije ostvarila svoje strateške ciljeve, i obe ističu kako mogu istrajati duže od one druge.
Ukoliko se sukob pretvori u dugotrajni rat iscrpljivanjem, deluje da je Rusija očigledno zemlja koja će se najviše okoristiti, prikupljanjem profita prodajom sve skupljih nafte i gasa, dok će sve zapadne ekonomije, zalivske države pa čak i Kina biti oštećene.
Nijedna od ovih scenarija nije se do sada ostvario. Hamnejev tvrdolinijaški sin Modžtaba Hamnej preuzeo je vlast od svog oca, zavetujući se na produženje borbe, dok u zemlji nije došlo do razbuktavanja lokalnih meteža koji bi mogli da ospore vlast islamske republike.
Uprkos masivnim vazduhoplovnim napadima, Iran je sačuvao svoju sposobnost da ispaljuje balističke rakete i dronove na američke baze širom Bliskog istoka, na Izrael i – što je posebno važno – na glavne gradove američkih zalivskih partnera. Takođe je blokirao Ormuski moreuz, ključnu pomorsku saobraćajnicu kroz koju uobičajeno prolazi negde oko petine svetske nafte i ukapljenog prirodnog gasa.
Havijar Blas: Najdragocenije iransko prirodno dobro nije nafta
Iranska strategija opštih napada na aerodrome, hotele, energetska postrojenja, luke i centre za obradu podataka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, Kuvajtu, Kataru i Saudijskoj Arabiji usmerena je ka izazivanju kolapsa ekonomija i društava ovih zalivskih monarhija, čime bi njihovo vođstvo bilo prisiljeno da od Trampa zatraži sklapanje primirja po iranskim uslovima.
Ali ni ovo se, takođe, nije desilo, Zalivske nacije pokazale su neočekivanu otpornost i umesto da kapituliraju upozorile su da će uzvratiti u vreme dok njihova protivvazduhoplovna odbrana uspeva da se nosi sa najvećim delom iranskih dronova i raketa, sprečavajući katastrofalnu štetu.
„Ko god šteti nama, takođe šteti i Irancima a njihovi kapaciteti da istraju su slabiji nego naši. Mi možemo da se prilagodimo, a nisam siguran da oni ovo mogu pretrpeti“, kaže Bader al-Saif, istoričar sa Kuvatskog univerziteta.
Sa zalivske tačke gledišta, ranjeni ali nepovređeni iranski režim predstavljao bi najgore moguće ishodište, pošto bi zadržao sposobnost da vrši teror dronovima nad gradovima kao što su Doha ili Dubai kao i da ometa promet nafte kroz Ormuski moreuz.
Trampova vlada svakako govori o izgledima odlučne pobede. „Nećemo se smiriti dok neprijatelj ne bude potpuno i odlučno poražen“, rekao je Tramp u ponedeljak. Ministar odbrane Pit Hegset koristio se još kategoričnijim izrazima: „Ovo je rat. Ovo je sukob. Ovo je bacanje vašeg neprijatelja na kolena. Do njih je da li će biti održana ceremonija predaje na teheranskom trgu“, rekao je u intervjuu za Si-bi-es.
Eskandar Sadeghi Borujerdi: Iran – Suvo i mokro gore zajedno
Ukoliko iranski režim bude pretrpeo kolaps, ili ukoliko barem bude prihvatio saradnju sa SAD sličnu Venecueli, to bi zaista moglo osnažiti vašingtonsku globalnu poziciju – i relativnu moć spram Kine, ključnog kupca iranske nafte. Za sada, to ne deluje da je među ostvarljivim mogućnostima, kaže Eli Geranmajeh, stručnjak za Iran Evropskog saveta za spoljne odnose.
„Ne možete ostvariti odlučnu pobedu u ratu sa Iranom, uzimajući u obzir veličinu njegove teritorije, vojne kapacitete i institucionalnu strukturu“, kaže. „Ono na šta se Iran usredsređuje jeste da do Trampa pristigne što je moguće više nepovoljnih vesti o tome kako će se rat nepovoljno odraziti po ekonomiju i kako će Amerikanci kod kuće biti pogođeni onim što se dešava u Iranu. Što se duže bude odvijao rat iscrpljivanjem, Iran misli da će duže moći da nanosi štetu protivniku“.
Dugi rat kojim se iscrpljuju zapadne vojne rezerve i preusmerava pažnja sa Ukrajine te se ruski gas i nafta čine nezamenljivim zapadnim ekonomija svakako bi bio nagrada za Putina, kaže Aleksandra Prokopenko, nekadašnji savetnik u ruskoj centralnoj banci i saradnik Karnegijevog centra za Rusiju i Evroaziju. „Bilo bi korisno Kremlju ukoliko rat bude potrajao nekoliko meseci što bi potom dovelo do povećanja cene nafte u doglednoj budućnosti“, kaže.
Čak i ukoliko Tramp bude odlučio da je dosta, te da može da proglasi pobedu nakon što je ubijen Ali Hamnej i uništen dobar deo iranskog raketnog arsenala, uopšte nije izvesno da će se iranski režim pod vođstvom Modžtabe Hamneja – ukoliko on bude preživeo verovatne buduće pokušaje da se liši života – sada saglasiti sa primirjem. Tvrdolinijaši poput predsedavajućeg skupštinom Mohameda Bagera Galibafa navode da Iran neće prestati sa napadima sve dok se ne uvaže njegovi dugotrajni zahtevi.
„Njihova računica jeste da se oni zapravo suzdržavaju i da će u narednim danima SAD i Izrael ostati bez presretača te da će moći da nanesu mnogo veću štetu svakom od američkih saveznika u regionu, i da će onda Tramp biti prinuđen da traži nekakvo primirje čije će uslove oni moći da diktiraju“, kaže Ali Vaez, rukovodilac iranskog programa u Međunarodnoj kriznoj grupi, organizaciji za razrešenje međunarodnih sukoba. „To je u izvesnom smislu pusto snevanje“, dodaje, „zato što čak i ukoliko američki odbrambeni kapaciteti pretrpe štetu, njihovi napadački kapaciteti dobro stoje i mogu naneti mnogo veću štetu Iranu“.
Dalji iranski napadi na zalivske države mogu da izazovu takođe ove nacije da se priključe kampanji pod američkim predvodništvom. „Iran je uključen u opasan ples smrti, napadajući skoro svakoga, Iran pokušava da udari na samu kičmu globalne ekonomije“, kaže saudijski politički analitičar Salman al-Ansari. „Saudijska Arabija sada čini sve što može da deeskalira, zato što zna da ukoliko bude odgovorila, da to neće biti ograničeni odgovor, već odgovor koji će uključiti Saudijsku Arabiju u prve redove borbe protiv iranske bezobzirnosti. Suzdržanost nije slabost“.
Ipak. kako su jemenski Huti pokazali svojim napadima na Crvenom moru, nije potrebno mnogo sofisticiranosti da bi se zatvorile glavne međunarodne pomorske rute. Sa nekoliko dronova i protivbrodskih raketa, Iranci bi to mogli da čine tokom dugog vremenskog perioda – osim ukoliko SAD i saveznici ne izvedu kopnenu operaciju kojom bi zaposeli iranska priobalna područja, što bi, u najmanju ruku, bio vrlo riskantan potez.
„Ukoliko neka vrsta razumnog dogovora sa Iranom nije moguća, primer Huta pokazuje da čak i slaba strana može da ozbiljno poremeti plovidbu moreuzima“, kaže Sergej Vakulenko, koji je do 2022. obavljao dužnost rukovodioca za strateško planiranje i inovacije u ruskoj naftnoj kompaniji Gasprom Njeft.
Vaez, stručnjak iz Međunarodne krizne grupe, kaže da bi bilo nezamislivo da Modžtaba Hamnej, uzimajući u obzir da mu je čitava porodica zbrisana, postigne dogovor sa Trampom. Umesto toga, verovatnije je da bi iskoristio pauzu u borbi da posegne za nuklearnim oružjem.
„Čak i da oružje utihne“, kaže Vaez, „to bi bio jedan neugodan ekvilibrijum, koji ne bi bio stabilan“.
Izvor: The Wall Street Journal
