Diplomatija «nabijanja» Crne Gore na «hrvatski kolac»
Piše: Vojin Grubač
Dolaskom u Crnu Goru i svojim izjavama, hrvatski ministar Gordan Grlić Radman je pokazao svu raskošnost duplih standarda hrvatske politike, ali i ne samo to.
Već i apsolutnu neosjetljivost prema žrtvama koje su počinili hrvatski režimi rukama raznih monstruma: od vremena NDH pa sve do «Lore». Ali je zato došao u Morinj da sa Ibrahimovićem zapali svijeću, izgleda za žive- jer niko od hrvatskih logoraša nije smrtno stradao u Morinju, kao i da položi vijenac- očito na svoju nečistu savjest.
Grlić Radman svakim svojim postupkom i izjavom govori o sunovratu hrvatske politike koja ide ispod svakog civilizacijskog nivoa, dok ministar Ibrahimović glumi ikebanu izbacujući suvoparne diplomatske fraze koje nemaju baš nikakav dodir s realnošću.
Ibrahimović i Grlić Radman u paralelnim svjetovima
Recimo, evo izjave koju je dao Ibrahimović: „Moramo biti svjesni da te mračne ideologije nisu poražene do kraja i da danas nažalost imamo i u Crnoj Gori i okruženju neke koji i dalje podržavaju ratne zločince i takve ideologije. Poistovjećuju se sa njima i bore se protiv kulture sjećanja. Crna Gora je posvećena kulturi sjećanja i Crna Gora shvata da kroz kulturu sjećanja pokazujemo pijetet prema svim onim stradalim ali isto tako solidarnost sa njihovim porodicama».
Vojin Grubač: Kataklizma civilnog sektora lažnih antifašista
Što se tiče mračnih ideologija u Crnoj Gori, njihov ključni promoter je i dalje Milo Đukanović ali i njegov vjerni satelit Ervin Ibrahimović. Njihove mračne ideologije projektovanja konflikata u Crnoj Gori zaista još nisu poražene.
Dokaz za to je što Ibrahimović i dalje ne vidi spomenik Miru Barešiću, ubici ambasadora Rolovića, u Hrvatskoj. Ne vidi žrtve Lore, a samim tim nema ni «kulturu sjećanja» na njih. Nije primjetio polumilionski koncert Tomsona, niti je po bilo kojem od ovih pitanja izrazio „lagano nezadovoljstvo“, a kamoli ozbiljni protest.
Ervin Ibrahimović, skupa s Grlić Radmanom izvodi neki bizarni eksperiment, gdje skupa uživaju u bljutavoj i perverznoj predstavi koja izaziva vulkansko ogorčenje crnogorske javnosti.
Jer kako tumačiti sljedeće izjave Grlić Radmana: «U slučaju vojnog zatvora Lora, koji je od uvijek bio vojni zatvor i u bivšoj petoj pomorskoj oblasti, znači hrvatsko pravosuđe je podstaklo postupke, istrage, naravno i donijelo odgovarajuće presude, odnosno kazne. Tu postoje imena i postoje kazne. Tako da tu izjednačavanje zapravo ili svako zapravo izjednačavanje ovog vojnog logora ovdje zapravo logora u Morinju i vojnog zatvora zapravo relativiziraju, umanjuje žrtve ovdje u Morinju…»
Možete li zamisliti šta je ovaj opskurni lik rekao. Da masakriranje 21 crnogorskog zarobljenika nikšićko-šavničke i barske grupe koji su u zatvoru Lora raskomadani i rasčerečeni, relativizira sabirni centar Morinj i umanjuje žrtve iako niko od logoraša niko nije smrtno stradao!? Nevjerovatno!
Niti njemu, niti Ibrahimoviću ne pada na pamet da odu u «Loru», polože vijenac žrtvama toga kazamata i zapale svijeću za mrtve. Umjesto toga, oni paradiraju po Morinju i isprazno pričaju o nekakvoj «kulturi sjećanja» koja kod njih uopšte ne postoji.
Crnogorska javnost se zatresla od bijesa
Javnost Crne Gore je na ovakvo ponašanje dvojice izopačenih i skarednih ministara reagovala salvama nezadovoljstva i ogorčenja. Mladen Bojanić, bivši ministar za kapitalne investicije u 42. Vladi je oštro reagovao, rekavši:
„Zgadilo mi se da gledam kako Ervin Ibrahimović, dokazana neznalica i notorni licemjer, nekad javni a danas prikriveni Đukanovićev satelit, koristi MVP za stranačku promociju i zloupotrebu državnih resursa. Blamira Crnu Goru na svakom koraku i urušava njeno državno dostojanstvo. Dijeli dijasporu po nacionalnoj pripadnosti i koristi je za lične i partijske interese, revitalizuje DPS kadar i zatrpava ministarstvo i državne kompanije partijskim kolegama i rođacima, a sve pod plaštom lažnog evropeizma.»
Trinaestojulski ustanak: sabor sloge u kojem nije bilo četnika i partizana
Bojanić je u kratkim crtama vrlo precizno odslikao političku ličnost Ervina Ibrahimovića, faktički bez greške. I da zaključimo, Ibrahimović i Radman Grlić su svojim bizarnim susretima, diplomatskim ludaranjima, naopakim i apsurdnim postavkama stvari strahovito unizili javnost Crne Gore. Jedini rezultat te priče može biti da se građani još brže okrenu protiv ulaska Crne Gore u EU.
Zato, bilo bi svrsishodno da ambasade Kvinte napokon reaguju, te da ova dva pomamljena ministra upitaju: šta to vi radite?! Ne može se za poglavljima kretati kroz uniženja, jer se tada skoro sigurno gubi narodna podrška. Vrijeme je da Kvinta urazumi Ibrahimovića i Grlić Radmana, dok se stvari nisu otele kontroli gdje nikakva poglavlja za ulazak u EU više neće biti nikome interesantna.
