Piše: Vojin Grubač
Na Cetinju se desio interesantan skup koji je rezultovao objektivnom ideološkom kataklizmom crnogorskog civilnog sektora. Naime, oni nisu smjeli reagovati na glorifikovanje osobe osumnjičene za teška krivična djela koja se nalazi na crvenoj listi potjernice Interpola.
Taj skandalozni skup se čak organizovao u režiji NVO Centra za građanska prava, ispred kojeg se na skupu obratila Svetlana Pajović Musić, uz učešće NVO «35 mm» ispred koje je govor održao njen osnivač i izvršni direktor Darko Ivanović. Osim njih, govore su držali: urednica M portala Danica Nikolić i Alek Barović, navodno perspektivni intelektualac.
Čija slika je figurisala kao ikona skupa
Na tom skupu, održanom pod nazivom «Cetinje pamti 05.09.2021.» figurisala je slika Nenada Nena Kaluđerovića, čovjeka osumnjičenog za teška krivična djela. Da vidimo šta su mediji pisali o tom čovjeku.
U tekstu „Vijesti“ pod nazivom «Neno Kaluđerović učio ‘kavčane’ kako da spale tijela?» objavljenom 30.09.2023. godine, piše sljedeće:
«Škaljarac Damir Hodžić i njegov zet Spahić, koji nije imao kriminalni dosije, ubijeni su 14. oktobra 2020. godine u Spužu. Radulović je tog dana otet, a likvidiran je nakon dvomjesečnog zlostavljanja i iznuđivanja informacija o škaljarcima. Specijalni tužioci došli su do dokaza da je Kašćelan istog dana kada su dvojica Barana ubijena, a treći otet, preko kriptovane Skaj aplikacije o tome obavijestio Kaluđerovića…
Trinaestojulski ustanak: sabor sloge u kojem nije bilo četnika i partizana
Nakon toga, piše u optužnici, Kaluđerović je preuzeo svoj dio zadatka u tom kriminalnom poslu, pa je: “…Upravljajući vozilom marke ‘pasat’, okrivljenima Belivuk Veljku i Miljković Marku čistio put preko Podgorice i Cetinja do 19. krivine lokalnog puta koji vodi od Cetinja preko mjesta Njeguši do Kotora, i tako okrivljenima Belivuk Veljku i Miljković Marku omogućavao da na tim putnim pravcima izbjegnu policijske patrole…
U tužilačkim spisima, koji čekaju na provjeru Višeg suda, piše i da je upravo Kaluđerović naučio Kašćelana kako da se riješe leševa i tragova tog zločina.
“Okrivljeni Kaluđerović Nenad preko kriptovane aplikacije SKY ECC savjetovao (je) okrivljenom Kašćelan Slobodanu da se tijela ubijenih Hodžić Damira i Spahić Adisa spale automobilskim gumama i radi uklanjanja bioloških tragova sipaju kiselina i dimer u unutrašnjost njihovog vozila, kojim su došli na navodni sastanak i kojim vozilom su njihova krvava tijela prevezena nakon ubistva”.»
Kada se sve ovo pročita, odmah se nameće pitanje: zar nije cinizam što je skup na Cetinju počeo minutom ćutanja kojom je odata pošta žrtvama dva masakra na Cetinju kao i vojniku Dejanu Božoviću koji je stradao prilikom gašenja požara ovog ljeta u Crnoj Gori, a slikom Kaluđerovića odato neuvaženje prema žrtvama brutalnih ubistava koji su opisani u navedenom tekstu «Vijesti»?
Šta znače misli izvršnog direktora NVO «35 mm» Darka Ivanovića, koji je na tom skupu poručio: «Crna Gora je zemlja ljubavi, zajedništva i vjere u građansku državu, …, i vjerujem u vladavinu prava i državu ljubavi»!?
Elem, gdje je «vladavina prava» i «građanska država zajedništva i ljubavi» u slučaju preporuke da se tijela ubijenih spale automobilskim gumama, za koje se vezuje osoba koju su stavili kao ikonu skupa!? Zar to nije licemjerno i morbidno?
Zvicer i Kaluđerović se dogovaraju o osnivanju komitskog pokreta
Interesantan je i tekst «Vijesti pod nazivom»: «Patriotizam u pauzi zločina: Kaluđerovića i Zvicera brinula politička situacija i stanje države nakon pada DPS-a», koji je objavljen 07.06.2024. godine. On je važan jer se u njemu spominju Svetlana Pajović koja je držala govor na pomenutom skupu na Cetinju, ali i njena sestra Ivana.
U tekstu se navodi sljedeće:
«Šef kavčana Radoje Zvicer i član njegovog klana Nenad Neno Kaluđerović pričali su u jesen 2020. godine o političkoj situaciji u državi, prebrojavali dobre i loše Crnogorce, ali se i dogovarali o osnivanju komitskog pokreta… To su činili u pauzama planiranja ubistava, davanja instrukcija za uništavanje leševa škaljaraca, uklanjanja dokaza o sopstvenim zločinima…»
Zatim ide dio teksta o planiranju komitskog pokreta:
Trinaestojulski ustanak: sabor sloge u kojem nije bilo četnika i partizana
«Cetinjanin se žali Zviceru da ih je Batrićević odbio, jer misli da je neozbiljno to što su oni odlučili da čine i prosljeđuje mu prepisku sa vajbera koju je vodio sa Nemanjom Batrićevićem. Zvicer poručuje da je Batrićević tu da uozbilji situaciju: “Ako nije ozbiljno, neka pravi drugo – da tu bude Šuković, Adžić i svi”. Kaluđerović mu potom iznosi plan i objašnjava zbog čega čekaju:“Čeka trenutak da napravi situaciju da eksplodira. Oko njega su istoričari i jaka ekipa intelektualaca. Šuković ga gura i forsira. Zajedno je on već sa njima, plus Batrićević istoričar, Martinović istoričar i vojni obavještajac. U CT glavna tj. koordinator Ivana Pajović Pakova. Dobra je ona, a sestra još bolja… Sestra joj čeka da se aktivira sa ovima. Ovu Svetlanu zaprati da vidiš kakav intervjuu je dala u Sarajevo”, piše Kaluđerović i šalje Zviceru fotografisane Fejsbuk profile Ivane Pajović i Svetlane Pajović.»
Da se podsjetimo, Cetinjanke Ivana Pajović, Svetlana Pajović Musić, koje Kaluđerović spominje u prepisci sa Zvicerom, su skupa sa Hajdanom Lompar Huter osnivači NVO Centar za građanska prava: koji je i organizovao poslednji skup na kojem je slika Nenada Kaluđerovića figurisala kao jedan od simbola. Tim gestom su pokazale da ipak postoji dosta istine u prepisci Zvicera i Kaluđerovića gdje se one spominju, što implicira visoku vjerovatnoću njihove veze sa kriminalnim miljeom koji je težio stvaranju političkog pokreta koji bi njima služio, a koji bi oni finansirali. Zaključak je da tu nikakav «centar građanskih prava» ne postoji, osim kao foliranje i za mazanje očiju javnosti.
Kolaboracionizam u skladu s pravilima neuravnotežene selektivnosti
Da rezimiramo, na Cetinju se desio skup lažnih antifašista i lažnih građanista koji je pokazao da je preovlađujući dio civilnog sektora u Crnoj Gori, koji nije reagovao po ovom povodu, uopšte ne pripada civilizacijskom krugu antifašizma. S nekima od njih su direktno komunicirali kriminalni klanovi. Ko su te osobe, pokazuje prepiska Zvicera i Kaluđerovića.
A to su oni isti koji već više od mjesec dana dižu prašinu oko skupa u Zaostru a nisu se 12 godina, kao navodni «borci protiv kolaboracionizma» smjeli osvrnuti na spomenik Jusufu Ćeliću u Gusinju, niti na tablu ulice nazvane po Osmanu Rastoderu u Petnjici.
Ispada da oni nemaju ništa protiv protiv kolaboracionista iz redova manjinskih naroda. Zašto?
U momentu pripreme i dizanja Trinaestojulskog ustanka Pavle Đurišić je bio jedan od vođa ustanka a samim tim i antifašista, Ćelić i Rastoder u formacijama koje su bile na strani italijanskih fašista. Zna se da su bili jedni od vođa Muslimansko albanskih milicija koje su se nalazile pod kontrolom okupatora i vršile odmazde nad ustaničkim selima tokom gušenja Trinaestojulskog ustanka. To je fakt. Da li ima problem crnogorski civilni sektor ali i istoričari poput Šerba Rastodera da to priznaju? Ako imaju, neka kažu zašto?
Šta se potom desilo s Đurišićem prilično je jasno, u okolnostima u kojima se našao odlučio se za saradnju s Italijanima i nesporno bio kolaboracionista..
Samim tim, osuditi dizanje spomenika Pavlu Đurišiću zbog kolaboracionizma s okupatorom poslije gušenja Trinaestojulskog ustanka, a ne osuditi kolaboracionista Jusufa Ćelića i Osmana Rastodera koji su taj ustanak gušili po komandi Italijana znači pasti licem u blato i trajno sebe izbrisati sa spiska „boraca protiv antifašizma“. Ujedno, upisati se u spisak onih koji podržavaju kolaboracioniste u skladu sa svojim pravilima neuravnotežene selektivnosta.
U dvoličnom «civilnom sektoru» nema antifašista
Zato možemo otvoreno reći: u crnogorskom civilnom sektoru nema antifašista, to je skupina dvoličnih ljudi koji kroz ideološki slepilo i duple standarde gledaju svijet oko sebe.
Ta dvoličnost civilnog sektora ne figuriše samo u slučaju njihovog odnosa prema ličnostima iz prošlosti. To se tiče i njihovog odnosa prema ličnostima sadašnjosti, koji su osumnjičeni za najteža krivična djela, poput Kaluđerovića. Većina tih NVO ćuti kada imaju obavezu dati ocjenu takvih osoba, a neke ih čak glorifikuju.
Isti slučaj je i njihov odnos kada su u pitanju crnogorski komunisti. Recimo, čudan je njihov odnos prema ubici istaknutog jugoslovenskog komuniste i ambasadora Vladimira Rolovića u Stokholmu.
Trinaestojulski ustanak: sabor sloge u kojem nije bilo četnika i partizana
U Hrvatskoj je 31. jula 2016. godine dignut spomenik Miru Barešiću, pripadniku ultradesničarskih ustaških struktura u emigraciji koji je ubica Rolovića. Crnogorski civilni sektor u proteklih devet godina nije protestvovao zbog toga događaja. Ćutao je, i sada ćuti kada zvanični Zagreb ucjenjuje, maltretira i unižava Crnu Goru. Kako to?
Ne sviđa im se Pavle Đurišić, to je jasno, i protestvuju protiv njegovog spomenika. Što im se ne sviđa jugoslovenski komunista Vladimir Rolović, pa se ne bune zbog dizanja spomenika ubici Barešiću koji mu je podmuklo sručio tri metka u glavu?
Ti, takozvani «borci za ljudska prava» nikada nisu protestvovali protiv ubistva 20 crnogorskih rezervista u državnom zatvoru Hrvatske, u «Lori». Tim ljudima su kidani jezici, rezane uši, kopane oči, potom su poklani a nekima su otkinute glave razbijali o zidove zatvorske ćelije, a oni: šta? Ćute.
Sve ovo svjedoči da se crnogorski civilni sektor odavno valja u mulju neke nakaradne i neuhvatljive ideologije. Zato zadnjih mjeseci, godina, pa i decenijama u blistavoj izopačenosti uporno maltretira javnost Crne Gore identitetskim pitanjima demonstrirajući tamnu stranu svoga apsurdnog postojanja.
Razlog takvog ponašanja je očigledan, očuvanje kriminalnog sistema vlasti koju je personifikovao Milo Đukanović, skrivajući kriminale procese pričom o ideologiji. Sada se funkcija djelovanja izmijenila, njena suština je da se preko tamburanja identitetskih tema pravi haos, s ciljem da se stari režim opet vratiti na vlast da bi njegova trodecenijska vladavina ostala nekažnjenom.
Zato i negoduju kada premijer Spajić sve te režirane i perverzne identitetske inicijacije, koje ga ne interesuju, s pravom proglašava seoskim pričama. To su seoske priče iz sumburne seoske krčme koju odlično znamo a kojoj je groš cijena.
