Za Žurnal: Vojin Grubač
Proslavljanje vojne operacije, koja se u hrvatskoj istoriografiji naziva „Oluja“ u Hrvatskoj je posledica nedostatka pozitivne istorije te države, zapretene u idejnim bezumljima koji datiraju mnogo prije stvaranja zloglasne tvorevina NDH: još od hrvatskog oca nacije, sumanutog Ante Starčevića.
U suštini, vojne akcije „Bljesak“ i „Oluja“ nisu bile ništa drugo do nastavak ideološke i planske politike NDH i njenog poglavnika Ante Pavelića.
Konkretno, radilo se o sistemskoj akciji etničkog čišćenja srpskog stanovništva, koje je počelo s NDH a završilo se s „Olujom“.
S vojne tačke gledišta, višestruko brojnija Armija Hrvatske imala je protiv sebe minijaturnog protivnika u vidu Vojske RSK, sa 150.000 vojnika protiv 27.000.
Otprilike, to je bio duel „boksera“ superteške kategorije protiv onog perolake. Samim tim se postavlja pitanje: šta se tu ima slaviti?!
Koliko je akcija hrvatske vojske i policije avgusta 1995. godine u Srpskoj Krajini bila zločinačka pokazuje starosna struktura nestalih lica.
Trinaestojulski ustanak: sabor sloge u kojem nije bilo četnika i partizana
Ljiljana Krstić iz Komisije za nestala lica je 2021. godine iznijela sledeći podatak: „Od 1.850 nestalih i poginulih lica oko 1.200 lica je bilo starije od 60 godina. To je nekih 70 procenata. A od toga je oko 540 bilo žena, gde je 80 posto njih bilo starije od 60 godina“.
Sjetimo se one slike gdje „hrvatska vojničina i momčina“ čupa za nos srpsku staricu, iživljavajući se nad njom. Upravo taj lik je obrazac hrvatskog superheroja, pozajmljenog iz vremena NDH gdje su otprilike svi bili takvi.
Te iste 2021. godine je Savo Štrbac, predsjednik “Veritasa” izjavio da su hrvatski nadležni organi najodgovorniji zbog čega je proces traženja nestalih u “Oluji” toliko usporen.
I objasnio: „Recimo, još 110 grobnih mesta čeka na ekshumaciju, ali hrvatska komisija ni posle 26 godina nije to učinila. U tih 110 grobnih mesta nalaze se i takozvani ‘vrtni grobovi’ u kojima su sahranjivani starci ubijeni tokom “Oluje”. Njih su uglavnom sahranjivale rođaci ili komšije pored kuće jer su im se leševi raspadali i osećali širom ulice.“
Ukratko, Hrvatska slavi „Oluju“ u kojoj su od 1.850 nestalih i ubijenih Srba: 70 odsto činila lica starija od 60 godina i gdje je uništeno 22.000 srpskih kuća!
Šta, reći osim: „svaka čast“ hrvatski branitelji, takve „herojske bitke“ nije bilo u istoriji čovječanstva.
Posebna „čestitka“ za likvidaciju 540 žena od kojih je 80 odsto bilo starije od 60 godina, to je bio „junački podvig istinskih vojnika „.
Zbilja, šta se desilo sa hrvatskom, marionetskom Herceg -Bosnom? Da nije bila razmijenjena, predata za likvidaciju Srpske Krajine, sve uz odobrenje Beograda?
Trinaestojulski ustanak: sabor sloge u kojem nije bilo četnika i partizana
Elem, sve su im bitke otprilike bile takve. Takav im je bio i polumilionski koncert Tompsona, neonacistički Vudstok koji je pokazao trenutno stanje nacije.
Publicista Boris Pavelić je taj događaj ocijenio ovako: „Tompsonov koncert je katastrofa poslijeratne Evrope. Posljednji put kada se nacistički pozdrav iz mase orio Evropom bili su Hitlerovi masovni skupovi na kojima je demon pripremao najveće krvoproliće u historiji ljudskog roda.“
Umjesto da ćuti i da se stidi, izvinjava na sve četiri strane svijeta, Hrvatska svake godine proslavlja svoju bruku i sramotu i još dodaje nove modele naopakosti.
Inače, ove godine je osobito iznenadio Ilan Mor, izraelski ambasador u Hrvatskoj, koji je na Tviteru čestitao Hrvatskoj godišnjicu „Oluje“, napisavši da je „Hrvatska operacijom Oluja vratila suverenitet u otadžbinskom ratu“!? Nije valjda? Suverenitet metodama Vandala, Huna?
Šta reći, osim „bravo ekselencijo“, Vaš obraz „blista“ kao apsolutno crno tijelo u svemiru!
I na koncu, o inostranim delegacijama koje će doći na hrvatski bal vampira, proslavu „Oluje“?!
Treba biti potpuno ošašavljen i neadekvatan, bez trunke obraza pa učestvovati u toj sramnoj bizarnosti.
Vojna akcija „Oluja“ i njeno „proslavljanje“ su pucanj u čelo evropske civilizacije, gdje se odmah postavlja pitanje: da li ona više uopšte postoji? Ili se to vraćamo u vrijeme kromanjonaca i neandertalaca? U vremena potpune neartikulisanosti i gubitka bilo kakvih etičkih normi.
